Vrli novi svjetski poredak.
Tijekom južne zime 2002. godine, dok sam šetao ulicom Florida u Buenos Airesu, odlučio sam ući u svoju omiljenu knjižaru. Među novim izdanjima pogled mi je privukla naslovnica knjige Thierryja Meyssana: La terrible impostura. Bila je to španjolska verzija knjige L’effroyable imposture, koja je nešto ranije bila objavljena u Francuskoj. 
Bila je to rigorozna analiza događaja od 11. rujna 2001. utemeljena na činjenicama, s naglaskom na zrakoplovu za koji se tvrdilo da je udario u Pentagon. Meyssan je dokazao da nijedan zrakoplov nije udario u zgradu, a zatim ustvrdio da je ono što se toga kobnog dana doista dogodilo zapravo bio državni udar neokonzervativaca. (Inače, izraz „Néocon“ na francuskom jeziku sadrži element koji govornicima engleskog jezika obično promiče, jer je „con“ na francuskom riječ za ženski spolni organ), piše Hans Vogel.
Meyssanova knjiga činila mi se uvjerljivom i dobro argumentiranom, pa sam, čim sam se vratio u Europu, nazvao urednika za knjige u NRC Handelsbladu. U to se vrijeme te novine u Nizozemskoj smatralo novinama par excellence, nizozemskim ekvivalentom New York Timesa, francuskog Le Mondea, njemačkog Frankfurter Allgemeine Zeitunga ili talijanske La Stampe.
Imao sam kontakte među urednicima tih novina jer sam pisao članke o Latinskoj Americi, a posebno o Argentini. Činilo mi se da bi rado objavili prikaz Meyssanove knjige jer nije bila prevedena na nizozemski. Ni engleskom prijevodu nije bila posvećena nikakva javna pozornost. Budući da je tema bila vrlo relevantna, a knjiga je mogla biti vrijedan doprinos javnoj raspravi, smatrao sam važnim skrenuti pozornost na nju.
Na moje iznenađenje, odgovor na moju ponudu da napišem prikaz Meyssanove knjige ipak je bio negativan, a ton neprijateljski: „Ne posvećujemo prostor teorijama zavjere!“ Time je razgovor bio završen.
Zašto bi, zaboga, jedan pouzdan list, kvalitetne novine, čak i novine par excellence, sa svim odgovornostima koje uz to idu i obvezom da budu otvorene, nepristrane i poštene, odbio prikaz knjige o važnoj temi? Kako je urednik za knjige mogao biti tako odlučan i kategoričan? Zar barem nije bilo potrebno najprije razmisliti o tome i raspraviti pitanje s drugim suradnicima? Imao sam osjećaj da je urednik za knjige dobio neku vrstu upute u vezi s temom 11. rujna.
Bio je to prvi put da sam čuo izraz „teorija zavjere“. Nakon što sam spustio slušalicu, razmišljao sam o tom novom izrazu i učinio mi se vrlo neobičnim. Kakav prezira vrijedan način da se prekine svaka rasprava prije nego što je uopće mogla započeti: optužiti drugu osobu da vjeruje u teoriju zavjere! I doista, od tada je ta riječ postala svakodnevni izraz, uvreda, ili bolje rečeno svojevrsno jezično koplje koje etablirani mediji s velikim zadovoljstvom bacaju na svakoga tko se usudi dovesti u pitanje službene narative. Kao izvedenica, u uporabu je ušao i izraz „teoretičar zavjere“. To je zapravo zanimljiva uvreda, osobito kada je pokušate zamisliti: osobu koja sjedi u dobro popunjenoj knjižnici, sa hrpama knjiga na stolu, i pravi bilješke dok proučava nekakvu neobičnu, tajanstvenu zavjeru. Uvreda podrazumijeva da je sve što ta osoba misli i piše pogrešno i smiješno, dok ta osoba u stvarnosti čini upravo ono što bi svaki akademik koji drži do sebe trebao činiti: temeljito proučavati neku temu sve dok naposljetku ne može formulirati vjerodostojnu hipotezu. Upravo tako funkcionira istraživanje!
U konačnici, izrazi „teorija zavjere“ i „teoretičar zavjere“ služe, dakle, ismijavanju akademskog istraživanja. Upravo je to rezultat četvrt stoljeća proizvoljne uporabe tih izraza: nedavni slučaj Jasona Ardaya na Sveučilištu u Cambridgeu rječito simbolizira potpunu degradaciju akademskog svijeta na Zapadu.
Ti izrazi koji se koriste kao oružje dio su cijelog arsenala besmislenih izraza koji su osobito popularni među legijama medijskih kurvi, državnih službenika, akademskih stručnjaka i „eksperata“ (od kojih je većina u međuvremenu podmitljiva), poslušnika nevladinih organizacija i bezbrojnih politički korektnih građana posvuda. Drugi omiljeni izrazi iz tog arsenala, koji se po volji bacaju na svakoga tko dovodi u pitanje ili sumnja u bilo koji službeni narativ, jesu antisemit, poricatelj klimatskih promjena, poricatelj holokausta i protivnik cijepljenja.
Izraz „antisemit“, koji se dobacuje svakome tko kritizira odmetničku državu Izrael, njezinu vladu, trajni pokolj u Gazi ili bivšem čelniku Laburističke stranke Jeremyju Corbynu zato što je pogrešno (!) izgovorio ime „Epstein“, besmislen je. Od knjige Arthura Koestlera The Thirteenth Tribe (1976.), a osobito od knjige Shloma Sanda The Invention of the Jewish People (2008.), zapravo više nije moguće ustrajati na tvrdnji da su Židovi Semiti. Samo vrlo mali postotak Židova može tvrditi da ima semitsko podrijetlo i zato izraz antisemit za nekoga tko navodno ne voli Židove nema nikakvog smisla. Moglo bi se čak reći da su Židovi u Izraelu pravi antisemiti jer vode rat uništenja protiv svojih semitskih susjeda!
Uvrede „poricatelj holokausta“, „poricatelj klimatskih promjena“ i „antivakser“ mogu se na isti način dekonstruirati, što dovodi do neizbježnog zaključka da su i one potpuno idiotske. Koliko sam mogao utvrditi, zasad nije osmišljena uvreda za one na Zapadu koji odbijaju vjerovati optimističnim izvještajima prema kojima je Ukrajina pred pobjedom u sukobu s Rusijom. To bi moglo biti zato što propagandistima više nedostaje mašte ili su jednostavno umorni. Oba su slučaja razlog za radost.
Nakon 11. rujna 2001., kada su u New Yorku uništena tri velika nebodera, jezično ratovanje protiv svih koji ne vjeruju službenim pričama svake se godine intenziviralo. Čak i oni koji kažu da traže istinu iza tih priča i time pokazuju onu vrstu zdravog skepticizma koju bi svaki odgovorni građanin (s pravom glasa!) trebao pokazivati, bivaju obasipani uvredama. Nazivaju ih „trutherima“, što je, naravno, krajnje idiotski.
Možemo samo zaključiti da se nakon Velike Covid predstave pojavila crta razdvajanja koja čovječanstvo dijeli na dva dijela: s jedne strane oni s funkcionalnim mozgom i savješću (ukupno možda 40 posto), a s druge strane ostali, koji poslušno vjeruju i čine ono što im govore vlada, etablirani mediji i svi ti lažni akademici.
Doista, „Brave New World Order“!
