Na pitanje novinara da definira pojam žene, on ostaje potpuno zbunjen i konsterniran, kao da su ga pitali za nešto za što nikada u životu nije čuo. Novinar ga je otvoreno pitao: „Kako Vi i Vaša vlada definirate ženu?“ Hipkins se čuvši to pitanje toliko zbunio i ostao neugodno iznenađen da je to bilo više nego vidljivo na njegovu izrazu lica. Presmiješno u kakvim vremenima živimo – da svjedočimo javnom nastupu jednog premijera koji ne zna definirati ženu. Nije ni čudno da se polako, ali sigurno Hipkins uspinje prema tronu kraljeva viralnih bisera.

Jedno najjednostavnije moguće pitanje koje bi se moglo postaviti i djeci u vrtiću njega je potpuno uništilo. Nije znao što učiniti, kako se izvući iz te za njega vrlo neugodne situacije. Djelovao je kao da nije niti želio odgovoriti na njega, jer nije dobio naputke o tome što bi trebao reći, odnosno što bi se očekivalo od njega da kaže. Tipično je to ponašanje za sve lutke na koncu ovog globalnog sustava. Bilo je to pitanje koje nije očekivao i tu se pogubio.

Tako se ne ponaša čovjek koji misli svojom glavom i koji ima svoje mišljenje koje se ne boji izreći, već marioneta kojom se upravlja iz sobe za navigaciju svim na strateške pozicije postavljenim marionetama. Uspio je ipak reći da svatko sam odlučuje o tome što želi biti, odnosno koji rod želi biti i da sustav to ljudima omogućava. Toga se u tom trenutku prisjetio i to mu se učinilo kao ‘politički korektnim’ odgovorom.

Toliko o njegovoj definiciji žene. Politička korektnost je baza na kojoj danas počivaju svi mogući odgovori na sva moguća pitanja koja netko može postaviti. A ta ista politička korektnost je u prijevodu poligon za manipulaciju masama i za etiketiranje bilo koga za koga se smatra da je izrekao ili napisao nešto što ‘kao’ nije ‘politički korektno’, što je svakome tko se imalo razumije u manipulaciju, jer se s njome susreo na svom obrazovnom putu, itekako jasno.

Hipkins se nikako ne snalazi u situaciji za koju nije pripremljen. U svijetu moćnika sve je unaprijed isplanirano te ih svaka nepredvidiva situacija zbunjuje. Sve mora biti po protokolu, po unaprijed pripremljenom scenariju. No, život je na njihovu žalost nepredvidiv. Tako se Hipkins susreo s pitanjem za koje nije bio pripremljen pa nikako nije mogao u sebi naći pravi odgovor na pitanje o definiciji žene te još k tome u jednom trenutku potpune zbunjenosti – otvoreno napominje da nema pripremljen odgovor na to pitanje, jer nije znao da će ga to netko pitati, odajući time da su sve press konferencije u biti unaprijed pripremljene predstave s unaprijed pripremljenim pitanjima i odgovorima.

Nije to nešto što nismo znali, ali, eto, lijepo je svjedočiti tome kako jedan političar to javno priznaje i otkriva jednu javnu tajnu iz područja odnosa s javnošću. Raskrinkani su svi oni već odavno. Ipak, zabavno je gledati kako pomalo padaju sve maske, jedna po jedna i kako bivaju raskrinkane sve lažne istine kojima nas već desetljećima truju moćnici u sprezi sa svojim medijima koje izdašno plaćaju kako bi mogli nastaviti širiti laži o svijetu u kojem živimo.

No, sve je manje onih koji im vjeruju, zato u cenzuri vlastodršci vide jedini spas, ali spasa više nema. Kada jednom maske počnu padati, niti jedna cenzura, baš kao niti jedan stručnjak za odnose s javnošću neće više moći pomoći moćnicima da osvjetlaju svoj obraz i da se nastavi ovaj nakaradni maskenbal satkan od laži i licemjerja. Jednom tome mora doći kraj. Ništa nije vječno.

Izvor: Telegram, REBEL NEWS