Dan kada moćnici slave “kult Moloha”.
U osami kalifornijske šume, odsječeni od očiju javnosti, odvijaju se noćni rituali koji podsjećaju na drevne, poganske žrtvene kultove. Pred gigantskim kipom sove – simbolom Bohemskog gaja – članovi moćne elite izvode misteriozne ceremonije koje imaju jezive sličnosti s drevnim Molohovim obredima Babilona. Ove strašne ljudske žrtve osuđene su čak i u Bibliji.
U 20. stoljeću, simbol boga vatre koji proždire djecu doživio je mračno ponovno rođenje u Bohemian Groveu – skriveno pod krinkom „bezopasnog spektakla“.
Noću se odvijaju bizarni rituali, poput pogansko-okultnih ceremonija pred kipom sove, za koji se pretpostavlja da predstavlja idola Moloha (također zvanog Moleh ili Molek). U konačnici, ovo je oblik štovanja babilonskog misterijskog kulta.
Članovi elite čak izvode simulirane “ljudske žrtve” na oltaru pred idolom sove. Na primjer, stavljaju malu ljudsku lutku na oltar i žrtvuju je idolu Molohu.
Ovaj običaj datira iz onih koji su se prakticirali u babilonskim i kanaanskim kraljevstvima: djeca su žrtvovana u vatri kao ritualni prinos bogu sovi Molohu. Za to se takozvani “svećenici” odijevaju u crne i crvene haljine.
Ali čak i u Starom zavjetu, Bog je zabranio takvo što, kao što piše u Levitskom zakoniku: „Ne smiješ prinositi Molhu nijedno od svoga potomstva. Ne smiješ oskvrnjivati imena Boga svoga. Ja sam Gospodin“ (Lev 18,21).
Jeremija piše: „U Domu koji nosi moje ime, postavili su svoje gnusobe da ga oskvrnu, i sagradili su uzvišice Baalu u dolini Ben Hinom da bi provodili svoje sinove i kćeri kroz oganj Moleku, što im nikada nisam zapovjedio, niti mi je ikada palo na pamet da bi činili takve gnusobe da bi naveli Judu na grijeh“ (Jer 32,35).
U Mojsijevoj knjizi postoji nekoliko odlomaka gdje se spominje Moleh: „Ne smiješ dati ni jedno od svoje djece da bude posvećeno Molehu, jer ćeš tako oskvrnuti ime Boga svoga. Ja sam Jahve“ (Levitski zakonik 18,21). „Reci Izraelcima: ‘Svaki Izraelac ili stranac koji boravi u Izraelu i da svoje dijete Molehu, mora biti pogubljen; narod zemlje neka ga kamenuje do smrti’“ (Levitski zakonik 20,2).
„Okrenut ću lice svoje protiv te osobe i istrijebit ću je iz njezina naroda, jer je dala svoje dijete Molehu i oskvrnula moje svetište i oskvrnula moje sveto ime“ (Levitski zakonik 20,3). „Čak i ako narod zemlje pogleda čovjeka koji je dao jedno od svoje djece Moleku, pa ga ne ubije, ja ću okrenuti lice svoje protiv tog čovjeka i protiv njegova potomstva i istrijebit ću iz njihova naroda njega i sve koji se poput njega bluduju s Molekom“ (Levitski zakonik 20,4-5).
U Drugoj knjizi o kraljevima (23:10) piše: „Također je (kralj) oskvrnuo Tofet u dolini sinova Hinomovih, tako da nitko ne bi dopustio da njegov sin ili njegova kćer prođu kroz oganj za Moloha.“
Zapravo, u moderno doba Moloh (Molech, Molek) se metaforički koristi kao izraz za moć koja zahtijeva strašnu žrtvu.
Alexander Hislop, pastor Slobodne crkve Škotske, napisao je u svojoj senzacionalističkoj knjizi Dva Babilona 1858. godine:
„To je u potpunom skladu s karakterom poglavara sustava štovanja vatre. Nimrod, kao predstavnik proždireće vatre, kojoj su se prinosile ljudske žrtve, a posebno djeca, smatran je velikim proždiračem djece… on je, naravno, bio stvarni otac svih babilonskih bogova; i stoga je kasnije općenito smatran u tom liku. Kao otac bogova, kao što smo vidjeli, zvao se Kronos; i svi znaju da je klasična priča o Kronosu upravo bila da je ‘proždirao svoje sinove čim su se rodili’.“ ( Lempiere Classical Dictionary, ‘Saturn’ (Klasični rječnik.) … Ova legenda ima daljnje i dublje značenje; ali, primijenjena na Nimroda ili ‘Rogatog’, odnosi se na činjenicu da su, kao predstavnik Moloha ili Baala, dojenčad bila najprihvatljiviji prinosi na njegovom oltaru. Imamo opsežne i bolne dokaze o ovoj temi iz anala antike. ‘ Feničani’, kaže Euzebije, ‘žrtvovali su svoju voljenu domaću djecu svake godine Kronosu ili Saturnu.’ I dalje: ‘… onaj tko bi se približio vatri primio bi svjetlost božanstva’, i ‘ božanskom vatrom sve mrlje koje su donijele generacije mogle su se oprati.’ Stoga su ‘djeca bila provođena kroz vatru Molohu’ (Jer 32,35).
U konačnici, žrtva djeteta trebala je otkupiti ljude od njihovih grijeha, a vatra ih je trebala osloboditi od istočnog grijeha…
