Tajna društva su arhitekti naše sadašnjosti i oni stvaraju svijet u kojem konstantno ostaju na vlasti.
Tajna društva nisu samo klub prijatelja, to je globalna mreža kontrole, skrivena ruka iza vlada, korporacija i medija. Njihov utjecaj je dubok, a njihova svrha jasna: kontrolirati, manipulirati, dominirati.
Simboli koje koriste da svi vide, na novcu, vladinim zgradama, pa čak i korporativnim logotipima, deklaracija su o tome tko je zaista na vlasti.
Od Očeva osnivača do modernih političara, mnogi su bili ili jesu slobodni zidari. Ti su ljudi bili strateški postavljeni kako bi osigurali da tajna masonska agenda nastavi djelovati. Predsjednici, premijeri i korporativni titani nisu slučajno moćni – dodijeljene su im te pozicije.
Oni kontroliraju medije, manipuliraju onim što vidimo i čujemo te oblikuju samu priču naših života. Od naslova do najnovijih vijesti, sve je dio njihovog plana. Infiltriraju se u obrazovne sustave i osiguravaju da nikada ne saznamo istinu. Škole, sveučilišta i think tankovi samo su alati u njihovom setu alata kako bi nas držali slijepima za prave strukture moći.
Gospodarstvo je samo još jedna igračka za tajna društva. Oni stvaraju sukobe i ekonomske katastrofe kako bi održali kontrolu. Ti događaji nisu slučajni – oni su orkestrirani kako bi održali svoju moć nad svijetom. Svaki naš slom služi jačanju njihovog skrivenog carstva.
Oni ne slušaju nikoga osim vlastite tajne hijerarhije. Vođe koje vidimo na TV-u nisu prava moć. Oni slušaju Bratstvo. Njihov cilj je potpuna kontrola i neće se zaustaviti ni pred čim da je održe. Svaki skriveni simbol, svaki strateški potez, svaka tiha manipulacija dio je većeg, složenijeg plana da ih održe na vlasti, a nas ostale u mraku. Oni su pravi vladari, oni koji vuku konce.
Slobodni zidari su arhitekti sadašnjosti, stvaraju svijet u kojem oni ostaju na vlasti, a mi ostajemo slijepi. To je istina o našem svijetu, skrivena iza iluzije demokracije i slobode.
Unutar tajne masonske povijesti Hollywooda.
Tajanstveno društvo, sastavljeno isključivo od muškaraca, privuklo je najmoćnije osobe iz svijeta zabave, a sada novi Muzej umjetnosti braće Guess u Los Angelesu otkriva njegove skrivene relikvije, skrivene među djelima Takashija Murakamija i Jeffa Koonsa.
U Disneyjevom akcijsko-pustolovnom filmu Potraga za blagom iz 2004. godine, Nicolas Cage glumi povjesničara koji traži blago koje su sakrili Osnivači, slobodni zidari, uključujući Georgea Washingtona i Benjamina Franklina. Barokna radnja, s aluzijama na dalekosežnu moć kroz vrijeme i geografiju, odražava dugogodišnju, zavjereničku fascinaciju javnosti tradicijom muškog tajnog društva.
Slučajno je i sam Walt Disney bio član masonske podružnice omladinske organizacije, a mnogi osnivači industrije zabave – uključujući Louisa B. Mayera, Toma Mixa i Cecila B. DeMillea, čije je članstvo doseglo vrhunac od 245 000 – bili su slobodni zidari. Kada je članstvo u Kaliforniji doseglo vrhunac sredinom 1960-ih, sjedište grupe u Los Angelesu, Škotski obred masonskih hrama, upravo je bilo izgrađeno na Wilshire Boulevardu u Tony Hancock Parku. (Kasnije je korišten kao lokacija za Nacionalno blago.)
Škotski obredni hram, koji su masoni nevoljko prodali 1994. usred smanjenja broja lokalnog članstva (sada u državi ima oko 60 000 braće), ponovno će se roditi 25. svibnja kao Zaklada Mauricea i Paula Marciana za umjetnost, kulturni centar koji predstavlja ogromnu privatnu kolekciju braće, tajkunskih magnata koji su osnovali carstvo Guess. Poznati murali Millard Sheetsa na imanju od 10 000 četvornih metara su restaurirani, dok je umjetnik u usponu Alex Israel, koji radi iz imanja Warner Bros. – Jack Warner je, usput rečeno, bio još jedan mason – dodao vlastiti mural u predvorje. Israel je dizajnirao imanje za Marcianove. Tražili su fleksibilan javni izlog za veliki prikaz svoje opsežne kolekcije od 1500 predmeta, koja uključuje djela Takashija Murakamija, Sterlinga Rubyja i Mikea Kelleyja.
Za jednu od prvih izložbi zaklade – prvi put otkrivenu na večeri za 500 osoba, kojoj su prisustvovali Ryan Seacrest, Owen Wilson i Sharon Stone, uz izložbe s muzejskim brendom poput Murakamija i Jonasa Wooda – umjetnik Jim Shaw koristio je neke od relikvija hrama, uključujući scenografiju iz prošlih kazališnih predstava. „Njihova veličina, njihova visina – nevjerojatno je“, kaže suosnivač Maurice Marciano. „To vam daje osjećaj moći i duha onoga što se ovdje događalo.“
Hram, sa svojom dvoranom za gledanje s 3000 mjesta i blagovaonicom koja je mogla primiti do 1500 ljudi, desetljećima je okupljao masone iz ogranaka diljem regije. Glenn Ford tadašnju ložu Palisades br. 637 nazivao je svojim domom; Douglas Fairbanks i Clark Gable sastajali su se u loži Beverly Hills br. 528; a Ernest Borgnine El Capitan i Roy Rogers bili su braća u loži Hollywood br. 355, pored kazališta.
Onaj koji se najviše usredotočio na filmsku industriju, međutim, bio je poznat kao ogranak Mount Olive; braća su se sastajala u zgradi na rubu groblja Hollywood Forever, odmah iza imanja Paramount Picturesa. „Tijekom poslijeratnog razdoblja tamo je bilo 500 članova, a 95 posto njih radilo je u industriji – bila je to ‘filmska loža’, a pridruživanje njoj bio je poznati način ulaska u filmsku industriju“, kaže Stephen Wurtzel, mason (u upravnom odboru lože Conejo Valley) čiji je pra-praujak Sol M. Wurtzel, član Mount Olivea, nadgledao produkciju u Foxu 1930-ih, čak i nakon što su se pojavili Darryl F. Zanuck (da, također mason) i 20th Century.
Današnji Hollywood nema paralele za Masone i njihove ugrađene društvene mreže – instituciju u kojoj je glumac Richard Dix (nominiran za Oscara za ulogu u filmu Cimarron iz 1931.) bio na audiciji za kolegu glumca Davea Butlera, a treći član, Sidney Franklin, bio je redatelj jednog od njegovih prvih filmova, filma Nevin iz 1921. (U Foxu su braća večerala zajedno u starom dimnjačarskom Cafe de Parisu na imanju; u MGM-u je masonski ručak bio poznat kao Square & Compass Social Club, po simbolima masonskog alata arhitekata.) Hollywood je oduvijek gravitirao prema klubovima, ali mjesta i formati su se razvijali: Dok neravnoteža spolova ostaje na i izvan ekrana, trenutno središte filmske industrije, Soho House, tjeskobno je miješano.
Slobodni zidari, međunarodno bratstvo koje vuče korijene iz Engleske prije tri stoljeća, a inspirirano je srednjovjekovnim obrtničkim cehovima – točnije, klesarima – koristi opsežan sustav rituala i simbolike, uglavnom usredotočen na biblijske priče i posredovan kroz razrađene predstave koje sami postavljaju. Cilj je usaditi ono što se svodi na cjeloživotno moralno obrazovanje u odraslu dob. Kulapat Yantrasast, arhitekt odgovoran za obnovu Hrama škotskog obreda do temelja, vjeruje da povijest okultne kreativnosti zgrade čini je posebno prikladnom kao dom za vizualne umjetnosti. „Ono što je posebno“, kaže, „jest to što je ovaj prostor oduvijek bio posvećen samootkrivanju.“
Nije ni čudo da je klub, čiji je glavni posao postavljanje složenih kazališnih predstava, privukao toliko ljudi koji su izgradili karijere u industriji zabave. (AMC planira dramu pod nazivom Lodge 49 o bratstvu Long Beacha; producent Paul Giamatti možda nije odgovorio na zahtjev za komentar o povezanosti serije sa slobodnim zidarima.)
Politički i vjerski neprijatelji napadaju ovu tajnu skupinu stoljećima. Činjenica da su joj se pridružili Richard Pryor, Oliver Hardy, Don Rickles i Bugs Bunny (Mel Blanc) – i da su čak i crveno ukrašeni Shrineri (iz losangeleskog Shrine Auditoriuma) masonski red – nije prigušila njezin zlokobni sjaj.
Slobodni zidari su dugo bili gostoljubiviji prema Židovima nego druge etablirane institucije američkih i europskih privilegija, što bi moglo objasniti moć organizacije u ranom Hollywoodu. (Udruženje je također pogoršalo probleme obje skupine: Tijekom Holokausta, nacisti su govorili o židovsko-masonskoj zavjeri.) Susan Aberth, profesorica bardske književnosti i stručnjakinja za tajna društva, kurirala je izložbu u osnivačkoj zgradi artefakata koje su slobodni zidari ostavili za sobom (uključujući raskošne kostime) kada su prodali zgradu i koristili je za sve, od hip-hop koncerata do vjenčanja prije nego što ju je Marciano kupio prije četiri godine. Izgradnja Salomonovog hrama središnja je tema u pripovijedanju skupine, kaže Aberth. „Ne može biti židovskije.“
Posjetitelji koji se udalje od djela Cindy Sherman i Jeffa Koonsa, autora zaklade, i izađu na terasu na gornjem katu novo obnovljenog hrama Škotskog obreda mogu ugledati prekrasan pogled na sjever preko parka Hancock do znaka Hollywood.
