Najnovijim ugovorom UN-a želi se dozvoliti AI generirana dječja pornografija kao paravan za ograničenje štete za pedofile.
U srpnju će se u vijetnamskom glavnom gradu Hanoiu potpisati UN-ov ugovor, odnosno sporazum, kojim bi se dječja pornografija generirana umjetnom inteligencijom praktički legalizirala kao “smanjenje štete”.
Čini se da glavne medije to uopće ne zanima. Hoće li se i Hrvatska, BiH i Srbija složiti s ovim ugovorom?
Neposredno prije Božića 2024., Ujedinjeni narodi progurali su sporazum o kibernetičkom kriminalu koji otvara vrata legalnom iskorištavanju djece od strane pedofila i tehnoloških divova.
Konvenciju UN-a protiv kibernetičkog kriminala usvojila je Opća skupština 24. prosinca – datum koji je vjerojatno namjerno odabran kako bi se izbjegla pozornost javnosti.
Kritičari hitno upozoravaju na razorne posljedice ovog ugovora. Dok birokrati UN-a slave sporazum kao prekretnicu u borbi protiv kibernetičkog kriminala, stvarnost slika potpuno drugačiju sliku.
Ugovor izričito dopušta zemljama da dekriminaliziraju „virtualnu dječju pornografiju u svim okolnostima, kao i privatno sekstinganje maloljetnika, čak i s odraslima“. Neka ovo shvatite: U budućnosti će odrasli moći legalno razmjenjivati seksualne poruke s djecom, sve dok dotična zemlja to izričito ne zabrani.
Formulacija ugovora je namjerno nejasna. Iako je namjera kriminalizirati „materijal seksualnog zlostavljanja djece“, ova se definicija uglavnom odnosi na prikaze stvarne djece.
Sadržaj generiran umjetnom inteligencijom propada, iako je već izričito zabranjen u 38 saveznih država SAD-a. Human Rights Watch oštro kritizira sporazum kao “ranjiv na zlouporabu” i upozorava na potpuno neadekvatne mjere zaštite ljudskih prava.
Perverzno „minimiziranje štete“ kao izgovor
Argumenti zagovornika ugovora su posebno perfidni. Svoju kapitulaciju pedofilima prodaju kao progresivno “smanjenje štete”.
Teorija iza toga: Ako pedofilima pružite virtualnu dječju pornografiju, oni će ostaviti pravu djecu na miru. Ova logika nije samo moralno neprihvatljiva, već je i znanstveno opovrgnuta.
Svatko tko je i površno proučavao istraživanje pornografije zna da pornografija ne samo da zadovoljava potražnju, već je i uvelike povećava. To dovodi do eskalacije i normalizacije sve ekstremnijih praksi.
Nedavno izvješće Guardiana zastrašujuće pokazuje kako algoritmi na pornografskim stranicama sustavno vode korisnike do sve ekstremnijeg materijala – uključujući dječju pornografiju. Svatko tko vjeruje da virtualni prikazi funkcioniraju kao “ventil” živi u opasnom svijetu snova.
Tehnologija nadmašuje zakon
Stvarnost je već alarmantna: slike zlostavljanja djece generirane umjetnom inteligencijom šire se internetom poput požara. Tehnologija je sada toliko napredna da se umjetno generirane slike i videozapisi gotovo ne razlikuju od stvarnih.
Dok agencije za provođenje zakona očajnički pokušavaju pratiti brzi tehnološki razvoj, birokrati UN-a stvaraju nove rupe u zakonu za počinitelje.
Američko Ministarstvo pravosuđa već poduzima „agresivne“ mjere protiv kreatora slika zlostavljanja djece generiranih umjetnom inteligencijom, ali međunarodna koordinacija ostaje noćna mora. Upravo je tu trebao započeti sporazum UN-a – umjesto toga on sve pogoršava.
Opasne sive zone
Sporazum će stupiti na snagu nakon što ga ratificira 40 zemalja. Svečanost potpisivanja planirana je za srpanj u Hanoiju. Iako je malo vjerojatno da će SAD biti među potpisnicima pod sadašnjom administracijom, to je slaba utjeha. Iako službena verzija sporazuma UN-a naglašava zaštitu od „zlostavljanja djece na internetu“, stvarne odredbe ostavljaju opasan prostor za tumačenje.
Sporazum je odličan primjer izopačenosti međunarodne birokracije. Paradoksalno, novi oblici iskorištavanja legaliziraju se pod krinkom zaštite djece. Umjesto formuliranja jasnih zabrana, tekst namjerno stvara sive zone koje liberalni pravni sustavi mogu besramno iskorištavati. Poruka je jasna: UN je zakazao. Umjesto zaštite djece, to otvara put pedofilima. Ovo nije samo politički skandal – to je moralni neuspjeh povijesnih razmjera.
