Andrej Plenković kao genije manipulacije, piše Andrija Klarić.
To što mu se zahvaljuju branitelji najbolji je dokaz koliko je uspješno isprepleo konce. Oni koji su u ratu nosili oružje i stajali na prvim crtama, danas zahvaljuju premijeru koji je tada bio dezerter – čovjeku koji im sada “dopušta” da pjevaju stihove pjesme nastale usred tog istog rata.
To što mu se zahvaljuju branitelji pokazuje paradoks: oni, koji su svojim životima i krvlju legitimirali “Za dom spremni” u kontekstu HOS-a i Čavoglava, sada se osjećaju kao da trebaju dopuštenje političara koji tada nije bio među njima.
To što mu se zahvaljuju branitelji otkriva dubinu Plenkovićeve manipulacije. On je istovremeno čovjek koji financira Thompsona i njegov koncert, a istodobno godinama drži vlast zahvaljujući Pupovcu – političaru koji bojkotira Oluju i gradi karijeru na narativu trajne srpske žrtve.
To što mu se zahvaljuju branitelji događa se dok taj isti Plenković financira kulturne projekte i festivale koji ismijavaju ili ponižavaju hrvatski identitet – “Nosi se” u Benkovcu, “Fališ” u Šibeniku – a istovremeno njegovi ministri i koalicijski partneri održavaju veze s onima koji u javnosti kleveću hrvatsku državnost.
To što mu se zahvaljuju branitelji događa se u državi u kojoj se zaboravlja da Plenković nije vođen načelima, nego pukim opstankom na vlasti. Njegova koalicija s Pupovcem nije plod političke kompatibilnosti, nego gola računica: bez njega nema većine.
To što mu se zahvaljuju branitelji još je apsurdnije kad znamo da na europskoj sceni njegovi pravi saveznici nisu samo Pupovac, nego i SDP i Možemo. Tamo svi zajedno dižu ruke za iste projekte: COVID potvrde, maske i zabrane iz pandemije, danas Chat Control, Digital ID i sutra centralne digitalne valute. Pred domaćom publikom glume protivnike, a u Bruxellesu su isti blok.
To što mu se zahvaljuju branitelji događa se istovremeno dok Plenković vodi državu u sve dublje zaduženje. Nakon što je tijekom pandemije zadužio Hrvatsku za milijarde, sada je podigao novi kredit od 1,86 milijardi eura za naoružavanje u sklopu NATO obaveza i priprema za rat s Rusijom. Budućnost djece pretvara u dugove, a zemlju gura prema bankrotu – sve pod krinkom “europskih politika” i “sigurnosti saveza”.
To što mu se zahvaljuju branitelji pokazuje koliko je predstava uspjela: narod se hrani sukobima s politički beznačajnim figurama – Dalijom Orešković, Sandrom Benčić, Miljenkom Jergovićem, Severinom, Vlatkom Pokos, Melitom Vrsaljko, Jadrankom Kosor – ljudima koji svojim društvenim ili političkim radom nikada ne bi zaslužili toliku pozornost, ali su zahvaljujući ovoj režiji postali glavne teme novina.
To što mu se zahvaljuju branitelji zapravo je tužan dokaz da je Plenković uspio ono što nijedan političar prije njega nije: podijelio je karte tako da mu i protivnici i saveznici, i ljevica i desnica, i branitelji i Pupovac – svi odigraju ulogu koja mu osigurava ostanak na vlasti. U Hrvatskoj pozdrav Za dom spremni nikada nije dosljedno pravno riješen – zato se koristi kao trajni okidač sukoba, umjesto da se pitanje jednom jasno razriješi. On ostaje crvena krpa za javnost.
Dobitnici i gubitnici
Dobitnici: politički beznačajni aktivisti presvučeni u kulturne djelatnike, briselske globalističke politike i sam Plenković. Gubitnici: hrvatski narod, koji plaća ovu predstavu, preuzima dugove, gubi suverenitet, slobodu i ljudska prava.
