Andrija Klarić: „Doktrina Plenković“: što tvrdi, što prešućuje i za čiji račun se piše budućnost Hrvatske

Andrija Klarić: „Doktrina Plenković“: što tvrdi, što prešućuje i za čiji račun se piše budućnost Hrvatske

Advertisements

„Doktrina Plenković“: što tvrdi, što prešućuje i za čiji račun se piše budućnost Hrvatske, piše Andrija Klarić.

Advertisements

Zaključak prvo, pa onda detalji:

Ono što Plenković na Le Grand Continentu prodaje kao „doktrinu“ nije strategija za hrvatske građane nego program za pretvaranje Hrvatske u poslušnog vojno političkog podizvođača EU i NATO poretka.

Rat u Ukrajini postaje nova dogma, naoružavanje i vojni rok dugoročni projekt, klimatska i demografska kriza služe kao argumenti za još veću centralizaciju, a demokracija se tretira kao smetnja koja usporava „efikasnost“.

Na papiru se sve zove „obrana Hrvatske“ i „europski suverenitet“.

U praksi se radi o poretku u kojem je Hrvatska mali kotačić, građani su porezni i demografski resurs, a prostor stvarne demokratske kontrole polako se sužava.

U nastavku je razrada po temama – što on tvrdi, a što prešućuje.

  1. Energija i „suverenitet“

Što on tvrdi

Energetika je „diskretni temelj“ slobode, industrije i standarda. Europa je ovisnik: većinu nafte, plina i ugljena uvozimo, što je „skriveni porez na život“.

Hrvatska se prikazuje kao uzoran đak:

više od pola energije iz obnovljivih izvora

nuklearna energija iz Krškog kao stabilna baza

LNG Krk kao ključ regionalne sigurnosti

Jadranski naftovod kao alat da susjedi odbace rusku naftu

Sve to se pakira u priču o „europskoj strateškoj autonomiji“.

Što prešućuje

Nema INA e, MOL a, plina za cent, privatizacija i gubitka faktične kontrole nad nacionalnom naftnom kompanijom.

Nema odgovora tko stvarno vodi hrvatsku energetsku politiku i kako smo od zemlje s vlastitom naftom, plinom i rafinerijama završili kao tranzitni hodnik za tuđu robu.

Nema energetskog siromaštva, režija koje rastu dok plaće stoje.

Bitno

„Strateška autonomija“ u ovoj verziji ne znači da Hrvatska samostalno upravlja svojim resursima.

Znači da je Hrvatska stabilan cjevovod i terminal u lancu koji su projektirali drugi, uz političku lojalnost i lijepu europsku ambalažu.

  1. Klimatska politika: kriza da, ali bez računa

Što on tvrdi

Klimatska kriza je „brutalna realnost“ posebno za jug Europe. Ekstremne vrućine, suše, poplave, Mediteran se zagrijava brže od svjetskog prosjeka.

Europa navodno mora:

smanjiti emisije

ostati konkurentna

osigurati socijalno pravednu tranziciju

riješiti ovisnost o kritičnim sirovinama i lancima opskrbe

Tranzicija je zadana, pitanje je samo kako.

Advertisements

Što prešućuje

Nema ozbiljnog računa Green Deala za Hrvatsku:

ETS i CO₂ nameti

skuplje gorivo i grijanje

udar na poljoprivredu, prijevoz i male poduzetnike

poskupljenje hrane, smještaja i osnovnih usluga

Nema pitanja tko plaća, a tko zarađuje na klimatskoj tranziciji.

Nema licemjerja vojne industrije i ratova koji gutaju energiju i resurse dok se od građana traži „odricanje zbog klime“.

Bitno

Klimatska kriza služi kao dodatni argument za poteze odozgo: troškovi rastu, ali se kaže da je to „za tvoje dobro“.

Struktura dobitnika i gubitnika uredno ostaje ispod radara.

  1. Sigurnost i rat: Ukrajina kao nova dogma

Što on tvrdi

Rusija je jedini ozbiljan remetilački faktor međunarodnog poretka. Nabrajaju se Čečenija, Gruzija, Krim, Donbas, Sirija, velika invazija na Ukrajinu, hibridni napadi. Sve se lijepi u jednu liniju: rušenje međunarodnog prava i zamjena poretka pravom jačega.

Ukrajina je „prva linija obrane Europe“.

Sankcije, vojna i financijska pomoć su moralna i strateška nužnost.

Mirovni sporazum mora biti prihvatljiv Ukrajini uz sigurnosna jamstva koja blokiraju novu agresiju.

Advertisements

Što prešućuje

Nema ni jedne rečenice o tome kako su i zapadne države godinama razarale isti taj poredak: Irak, Libija, bombardiranje Jugoslavije bez mandata UN a.

Nema analize promašenih mirovnih pokušaja, uloge SAD a, Britanije i EU u tome da se rat ne zaustavi nego produlji.

Nema pitanja je li interes Hrvatske da bude isključivo glasnogovornik jednog bloka, bez trunke vlastite pozicije.

Bitno

Ako progutaš dogmu „Ukrajina je prva linija naše obrane“, svaka kuna i svaki vojnik „tamo“ postaju obrana „ovdje“.

Briše se razlika između obrane vlastitog teritorija i sudjelovanja u tuđem ratu.

Hrvatska iz ratne žrtve prelazi u ulogu dobrovoljnog špeditera oružja i političke podrške, po nalogu većih.

  1. Naoružavanje i vojni rok: tko plaća ratni režim

Što on tvrdi

Hrvatska ide prema 5 posto BDP a za obranu.

Kupuje Rafale, HIMARS, CAESAR, Leopard, dronove, helikoptere, razvija razminiranje, ulazi u SAFE kredite, planira jačati mornaricu.

Uvodi se obvezna dvomjesečna vojna obuka za sve mladiće nakon 19. godine, uz podcjenjivački komentar da generacije mlađe od 35 „znaju samo pametni telefon“.

Advertisements

Što prešućuje

Ne spominje se oportunitetni trošak:

svaki postotak BDP a za obranu je manje za zdravstvo, školstvo, stanovanje, infrastrukturu, socijalne usluge.

Ne pita se je li 5 posto BDP a obrambeno racionalno za zemlju koja:

gubi stanovništvo

već sada nema dovoljno liječnika, nastavnika, radnika

živi od turizma, doznaka i fondova

Obvezna obuka uvodi se bez rasprave o tome kako utječe na iseljavanje, tržište rada i poruku mladima kakvu budućnost ova država nudi.

Bitno

Na papiru se brani Hrvatska.

U praksi se Hrvatska skupo veže za dugotrajni ratni režim NATO a i EU, uz dugove i militarizaciju društva, dok se sve zove „modernizacijom“.

  1. Ekonomija i „konvergencija“

Što on tvrdi

BDP po glavi stanovnika porastao je sa 62 na 78 posto prosjeka EU.

Uveden je euro i Schengen, dobiven kreditni rejting A, Hrvatska je među „najdinamičnijim ekonomijama“ eurozone.

To se nudi kao dokaz da je europski put ispravan.

Što prešućuje

Struktura rasta ostaje izvan kadra:

ovisnost o turizmu

građevinski balon

potrošnja temeljena na EU fondovima i doznakama

Industrija, istraživanje i fleksibilna visoka dodana vrijednost ostaju sporedna priča.

Nema riječi o eksploziji cijena nekretnina i najamnina, o realnom padu kupovne moći nakon uvođenja eura.

Advertisements

Bitno

„Konvergencija“ je statistički efekt, ne nužno stvarno poboljšanje života većine.

Hrvatska se prikazuje kao uspjeh europskog modela, ali može biti i upozorenje kako periferija ostaje ovisna, samo s boljom PR pričom.

  1. Demografija: dobra dijagnoza, loš interes

Što on tvrdi

Demografija je „najpresudniji izazov“.

Europa stari, Hrvatska gubi grad od dvadeset tisuća stanovnika svake godine.

Vlada navodno ulaže u obiteljske politike, stanovanje, porezne olakšice, potpore roditeljima i djeci.

Vide se prvi znakovi poboljšanja, ali „rano je za slavlje“.

Što prešućuje

Demografski slom nije prirodna nepogoda nego rezultat:

ekonomskog modela koji najambicioznije tjera van

loših javnih usluga

nepravde, korupcije i osjećaja da sustav ne radi za običnog čovjeka

Ne postoji veza između demografije i naoružavanja:

kako izgleda zemlja koja se javno priprema za dugoročni ratni režim, uvodi obvezni vojni rok, a istovremeno glumi da želi „obiteljsku obnovu“?

Bitno

Demografija se tretira kao tehnički problem za rješavanje poticajima, umjesto kao simptom dubinskog nepovjerenja ljudi u poredak.

Najskuplje pitanje se zaobilazi.

  1. EU i „strateška autonomija“
Advertisements

Što on tvrdi

EU se mora osloboditi ovisnosti o drugima i biti autonomna u energetici, sigurnosti i tehnologiji.

Potrebna je dublja integracija, manje fragmentacije, snažnija industrijska i sigurnosna politika, proširenje na Zapadni Balkan, Ukrajinu i Moldaviju.

Hrvatska je tu lojalan zagovornik.

Što prešućuje

„Strateška autonomija“ u praksi znači autonomiju briselsko berlinških i pariških centara odlučivanja, ne autonomiju članica.

Za male države to znači:

manje manevarskog prostora u fiskalnoj, sigurnosnoj i industrijskoj politici

veću ovisnost o odlukama koje dolaze „odozgo“

Pitanje gdje je hrvatski interes u svemu tome u doktrini se ni ne postavlja.

Podrazumijeva se da se poklapa s interesima Unije.

  1. Demokracija i „prednost“ diktatura

Što on tvrdi

Autoritarni režimi su navodno u „prednosti“ jer nemaju izborni ciklus, opoziciju i medije koji remete velike projekte.

Demokracije su spore, neefikasne, teško donose strateške odluke.

Poruka je jasna: ako se želimo nositi s autokratima, moramo pojačati kapacitet odlučivanja, centralizirati i ubrzati.

Što prešućuje

Autoritarni režimi:

žive u laži prema vrhu

ne mogu priznati grešku

utapaju se u korupciji

razaraju društveno povjerenje

Demokracije ne gube bitku zato što imaju previše demokracije, nego zato što su institucije ispražnjene i pretvorene u kulise.

Kod nas posebno: problem nisu „prejaki građani“, nego preslab građanin i prejak stranački aparat.

Bitno

Priča o „prednosti“ diktatura služi kao izgovor:

za još veću centralizaciju na razini EU

za gušenje „buke odozdo“

za prihvaćanje modela u kojem se ključne odluke sve više udaljavaju od ljudi kojih se tiču

Demokracija se tretira kao smetnja, ne kao okvir.

Za kraj

„Doktrina Plenković“ nije strategija za hrvatske građane.

To je elaborat lojalnosti jednoj verziji europskog i NATO poretka, u kojem Hrvatska prihvaća ulogu vojnog i političkog podizvođača, a cijenu plaćaju ljudi koji ovdje još uvijek pokušavaju živjeti normalan, civilan život.

Ako se na ovakve tekstove šuti, šutnja će se kasnije proglasiti pristankom.

A onda će, kad računi dođu na naplatu, rečenica biti vrlo jednostavna:

„Sve je to pisalo. Nije da niste znali.“

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements