Hrvatska se upravo zadužila za oružje i to na 30 do 45 godina, kroz mehanizam koji će stvarati dug i inflaciju koju će vraćati buduće generacije, piše Andrija Klarić.
Ključni zaključci, odmah na početku:
SAFE je mehanizam zajedničkog zaduživanja EU, gdje Bruxelles izdaje obveznice, a države članice podižu zajmove za kupnju oružja.
Taj dug traje 30–45 godina – vraćat će ga djeca i unuci onih koji danas potpisuju ugovore.
Ako bilo koja država članica ne vrati svoj SAFE zajam – ostale države plaćaju umjesto nje.
Hrvatska se ovime obvezala da će povećati uplate u proračun EU i po potrebi u Europsku centralnu banku, kako bi se EU dug mogao uredno vraćati.
SAFE je inflacijski dug, jer se financira novim bankovnim novcem koji se stvara kupnjom EU obveznica i taj novac ide ravno u realni sektor kroz masovnu kupnju oružja.
Ministar obrane to nije rekao – ali mehanizam je jasan i nedvosmislen: Hrvatska je ušla u dug koji ne služi obrani Hrvatske, nego sudjelovanju u tuđim ratovima.
Što je uopće SAFE – precizna definicija
SAFE je mehanizam zajedničkog zaduživanja Europske unije na 30–45 godina, gdje EU izdaje obveznice, banke kupuju te obveznice novostvorenim kreditnim novcem, a države članice dižu zajmove za kupnju oružja. Ako neka država ne vrati svoj dio, ostale države vraćaju za nju. To je inflacijski dug daleko veći nego što ministar priznaje.
Drugim riječima:
“Fond za sigurnost” nije ništa drugo nego dug za masovno europsko naoružavanje, uz solidarnu odgovornost – a teret otplate gura se duboko u buduće generacije.
Što to konkretno znači za Hrvatsku
Hrvatska je kroz SAFE već ušla u pakete vrijedne 1,9 milijardi eura:
44 tenka Leopard 2A8
24 haubice Cezar
protudronski sustavi
teški terenski kamioni
dodatna logistika i modernizacija
To nisu sustavi za obranu hrvatskog teritorija.
To su sustavi koji služe NATO ekspedicijskim misijama, na istoku Europe ili bilo gdje gdje Savez odluči.
I nije prvi put da se ovo radi:
u Ukrajini je već potpisan “strateški sporazum”, ministar Anušić je rekao da “Ukrajini treba vojna pomoć”, uveden je obavezni vojni rok “radi spremnosti”, a sada se kupuje tehnika koja Hrvatskoj sama po sebi nije potrebna.
Svi potezi vode u istom smjeru:
Hrvatska se ne priprema za svoj rat. Hrvatska se priprema biti dio tuđeg rata.
Ovaj dug nije besplatan – niti je “novac iz EU fonda”
Ovo je dug:
Hrvatska se zadužuje, jer zajam SAFE-a ulazi u naš javni dug.
EU se zadužuje, jer Komisija izdaje obveznice.
Banke stvaraju novi novac, jer obveznice kupuju novokreiranim kreditnim novcem.
Inflacija raste, jer novi novac ulazi u opticaj kroz masovne nabave oružja.
Rizik se dijeli, jer ako Francuska, Španjolska, Grčka, Italija ili bilo tko ne može vraćati svoj SAFE zajam – Hrvatska plaća svoj dio kroz uvećane uplate u proračun EU.
To ministar nije rekao, ali točno to piše u pravnom okviru SAFE-a.
I još nešto:
Hrvatska se ovime izričito obvezuje da će povećavati svoje uplate u europski proračun i ECB, ako bude potrebno za uredno vraćanje europskog duga.
Drugim riječima: ako drugima “zafali”, mi doplaćujemo.
Zašto ovo stvara inflaciju?
Jer: Banke kupuju EU obveznice → stvaraju novi depozitni novac.
EU taj novac transferira državama → povećava se ponuda novca u sustavu.
Države taj novac troše na robe i usluge (oružje, čelik, streljivo, kamioni) → povećava se realna potražnja.
Ponuda u obrambenoj industriji je ograničena → cijene rastu, inflacija se ubrzava.
To je najčišći mogući model inflacijskog duga.
I zato je važno da ljudi znaju:
Ovo nije dar. Ovo nije EU fond. Ovo nije “sigurnosni program”.
Ovo je dug koji stvara inflaciju i obvezu koju će vraćati generacije koje se još nisu ni rodile.
Zaključak
U jednoj rečenici:
Hrvatska je krenula u veliko, dugoročno, zajedničko europsko zaduživanje za oružje, uz obvezu povećavanja uplata u EU i rizik da ćemo vraćati i tuđe dugove, a sve to u kontekstu priprema za sukobe koji nisu naši.
Ako netko misli da pretjerujemo, neka posluša i samog ministra kako to govori.
(pitajte se jeli trenutno nacionalno nabrijavanje korisno za povećanje mobilizacijjskog potencijala)
