Inflacija Kao posljedica političkih odluka, piše Andrija Klarić.
U hrvatskoj javnosti inflacija se često predstavlja kao prirodna, „neizbježna“ posljedica tržišnih kretanja. No kada se prate konkretni događaji i ekonomski podaci posljednjih pet godina, zajednička nit nije autonomno tržište nego niz političkih odluka na globalnoj, europskoj i nacionalnoj razini.
1. Pandemija i lockdowni – politički odgovor na biološku pojavu
Virus SARS-CoV-2 bio je prirodni događaj, ali ekonomski šok nije došao „sam od sebe“. Vlade su 2020. uvele lockdown, obustavile rad i promet, ograničile kretanje i proizvodnju. Time je umjetno srušena potražnja i prekinuti lanci opskrbe.
Kad je potražnja naglo porasla 2021., ponuda nije mogla pratiti, što je stvorilo klasični inflacijski jaz. Ove odluke su političke, jer su ih donijele izvršne vlasti uz savjete stručnjaka – a ne tržište. IMF u radu *Unconventional Fiscal Policy in Times of High Inflation* (2023) pokazuje da su fiskalne potpore i subvencije uvedene tijekom i nakon pandemije izravno produljile pritiske na temeljnu inflaciju.
- Masovno zaduživanje i fiskalna ekspanzija
Programi poput EU fonda Next Generation EU financirani su velikim kreditima i deficitima. Ti krediti nisu proizlazili iz stvarno ušteđenog kapitala nego su stvorili novu likvidnost u eurozoni. IMF-ov rad *It’s Never Different: Fiscal Policy Shocks and Inflation* (2023) na uzorku od 139 zemalja potvrđuje da fiskalni šokovi sustavno podižu i ukupnu i temeljnu inflaciju.
ECB bilteni iz 2023. također bilježe da je rast javne potrošnje i transfera tijekom pandemije i energetske krize održavao domaće potražne pritiske.
3. Energetska politika i sankcije
Najveći pojedinačni impuls inflaciji došao je kroz cijene energenata. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, EU je uvela sankcije na rusku naftu i plin, čime je svjesno smanjila jeftinu ponudu i preusmjerila nabavu na skuplji ukapljeni plin (LNG) iz SAD-a i drugih zemalja. ECB rad *Gas price shocks and euro area inflation* (2023) pokazuje da su upravo ponudbeni šokovi plina – kakvi nastaju uslijed embarga i ratnih prekida – najjače i najtrajnije podigli inflaciju u eurozoni.
Hrvatska, iako koristi LNG terminal na Krku, cijene formira na europskom tržištu, pa je učinak političke odluke EU izravno ušao u hrvatske račune za struju i grijanje.
- Zelena tranzicija i regulatorni nameti
Europski sustav trgovanja emisijama (ETS), karbonski porez i naknade za obnovljive izvore energije podižu cijenu proizvodnje i potrošnje energije.
To su normativne odluke usvojene kroz političke procese i međunarodne sporazume, a ne nužnost fizičkog tržišta. HNB u Biltenu 301 (rujan 2025.) izričito navodi da su administrativna poskupljenja energenata i komunalija ključni razlog zašto prosječna inflacija u Hrvatskoj 2025. ostaje iznad 4 %.
5. Rast javne potrošnje i plaća
Hrvatski državni proračun u pet je godina porastao za više od trećine. Najveći prihod dolazi od PDV-a, pa svaka viša cijena automatski puni blagajnu.
Istodobno je rast plaća u javnom sektoru i povećane socijalne naknade financiran novim zaduživanjem. ECB Economic Bulletin 8/2023 pokazuje da rast jediničnih troškova rada i administrirane cijene održavaju temeljnu inflaciju, a HNB u svojim projekcijama naglašava da upravo takve administrativne odluke pogone domaće pritiske.
Zaključak
Makroekonomski mehanizmi određuju način prijenosa cijena, ali inicijalni poticaji u ovom inflacijskom valu proizlaze iz političkih odluka: pandemijski lockdown i fiskalni paketi, sankcije Rusiji i preusmjeravanje energetskih tokova, regulatorni nameti zelene tranzicije, te rast javne potrošnje i plaća financiran deficitom. Empirijska literatura – od radova ECB-a i IMF-a do analiza HNB-a – jasno potvrđuje da su upravo te političke odluke ključni pokretači rasta cijena u Hrvatskoj i eurozoni.
Empirijska potpora iz istraživanja i službenih izvora
Sljedeći radovi i izvještaji izravno potvrđuju ili snažno podupiru tezu da su političke odluke glavni generator aktualne inflacije:
– ECB Working Paper 2905 (2023) – pokazuje da su ponudbeni šokovi plina, nastali zbog sankcija i geopolitičkih odluka, najjače i najtrajnije podigli inflaciju u eurozoni.
– ECB Working Paper 2968 (2024) – kvantificira da svaki porast cijene plina od 10 % mjerljivo podiže harmonizirani indeks potrošačkih cijena; izvor šoka su geopolitičke i regulatorne odluke.
– IMF Working Paper *It’s Never Different* (2023) – na globalnom uzorku pokazuje da fiskalna ekspanzija i deficit izravno potiču rast i ukupne i temeljne inflacije.
– IMF Working Paper *Unconventional Fiscal Policy in Times of High Inflation* (2023) – dokumentira da su fiskalni poticaji i transferi tijekom i nakon pandemije produljili inflacijske pritiske.
– ECB Economic Bulletin 2/2023 – naglašava da je energetska inflacija bila glavni pogon inflacije u eurozoni tijekom 2022., a političke odluke o opskrbi energijom određivale su intenzitet šoka.
– ECB Economic Bulletin 8/2023 – ističe da domaći troškovi rada i administrirane cijene održavaju temeljnu inflaciju, što izravno ovisi o političkim dogovorima i fiskalnim mjerama.
– HNB Bilten 301 (rujan 2025.) – navodi da su administrativna poskupljenja plina, električne i toplinske energije glavni razlog zašto prosječna inflacija 2025. u Hrvatskoj ostaje iznad 4 %.
– HNB Komentar o kretanju inflacije – kolovoz 2025. – potvrđuje nastavak ubrzanja zbog administriranih cijena i usluga, uz temeljnu inflaciju iznad 4 %.
