New York uvodi komunističku ekonomiju i uvodi cijene dekretom, a Zagreb im na tome čestita, piše Andrija klarić.
Advertisements
Ispod ove objave je snimka od osamnaest sekundi. Titlovana je na hrvatski. Poslušajte je prije nego što nastavite čitati jer nakon nje ništa što napišem neću morati dokazivati.
U njoj gradonačelnik New Yorka mirno objašnjava da će gradske trgovine jednom mjesečno odrediti cijene osnovnih namirnica „na 30 posto ispod uobičajenih maloprodajnih cijena”, i to, njegovim riječima, „bez iznimaka, bez trikova”, s cijenom zaključanom cijeli mjesec kako, kaže, ne bi bilo „tjednih oscilacija”.
Tjedne oscilacije. Tako se to zove kad tržište radi.
ŠTO PIŠE U PLANU
Pet gradskih trgovina, po jedna u svakoj gradskoj četvrti. Prva lokacija: La Marqueta, East Harlem. Gradi se iz proračuna, na gradskom zemljištu. Vodi ih privatni operater bez najamnine i bez poreza na imovinu. Izbor operatera do proljeća 2027. Oko 40 % artikala sniženo: meso, riba, voće i povrće, kruh, mliječno. Gazirana pića izuzeta vlast, dakle, ne određuje samo koliko nešto stoji, nego i što je poželjno da jedete. ŠTO OVO NIJE I ZAŠTO TO KAŽEM SAM, PRVINitko nikome ne oduzima dućan. Nema nacionalizacije, nema zatvaranja, nema mjere nametnute privatnim trgovcima. Kažem to odmah, jer ne želim da se rasprava vodi o mojoj rečenici umjesto o njegovoj.
Ali baš zato pogledajte što jest: grad je osnovao vlastitog trgovca, financira ga novcem poreznih obveznika, oslobodio ga najamnine i poreza koje njegova konkurencija uredno plaća i onda mu propisao cijene ispod tržišnih. To nije „jeftinija hrana”. To je vlast koja ulazi u utakmicu s pravilima koja vrijede samo za nju.
Njujorška udruga supermarketa i vlasnici bodega govore isto: subvencionirani konkurent uzima promet trgovcu koji plaća punu najamninu i puni porez. Onaj tko izgubi kupca neće se tješiti time da ga je izgubio od Grada.
Advertisements
A SADA ZAGREB
Dan nakon Mamdanijeve pobjede, 5. studenoga 2025., gradonačelnik Zagreba objavio je na svom profilu:
„Danas me razveselila vijest o premoćnoj pobjedi Zohran Kwame Mamdani na izborima za gradonačelnika New Yorka.”
Pohvalio je kampanju, naveo da joj je glavna tema bila priuštivost stanovanja, vrtića, javnog prijevoza i dodao da su to teme:
„…bitne i meni i mnogim progresivnim gradonačelnicima širom svijeta.”
Zaključio je čestitkom građanima New Yorka „koji su odabrali promjenu” i uvjerenjem da će se s Mamdanijem „ubrzo upoznati i surađivati”. Objava: 4,8 tisuća reakcija, 883 komentara.
Nitko to nije otkrio. Nitko nije procurio. Napisao je sam, javno, pod svojim imenom.
NISAM TO JUČER IZMISLIOOvo pišem godinama, i uvijek mi je odgovarano da pretjerujem. Zato prilažem vlastiti trag, s datumima, da svatko može provjeriti je li ovo naknadna pamet.
10. svibnja 2026., analizirajući Tomaševićev govor o Trnjanskim kresovima, napisao sam da ne tvrdim ono što mi se podmeće:
„Ne tvrdim da je Tomašević ‘vođa globalnog pokreta’. Tvrdim nešto preciznije: Zagreb pod Tomaševićem sve više izgleda kao lokalni čvor istog ideološkog ekosustava.”
U istoj objavi stoji i rečenica koju danas ponavljam bez ijedne izmjene:
„Ako je antifašizam istina, ne bi se trebao bojati istine o komunističkim zločinima. Ako se boji, onda više nije antifašizam. Onda je mitologija.”
Ondje sam se pozvao i na Jamesa Lindsayja, koji u mom intervjuu woke ideologiju opisuje kao komunizam 21. stoljeća isti stari obrazac tlačitelja i potlačenih, samo prebačen iz ekonomije u kulturu, jezik i institucije. Danas gledamo isti obrazac kako se vraća onamo odakle je i krenuo: u ekonomiju. U cijenu mesa.
29. svibnja 2025., uspoređujući Tomaševića i Plenkovića, u popisu njihovih zajedničkih točaka stoji stavka koja je tada zvučala apstraktno:
„Vjeruju u državnu intervenciju, a ne u slobodno tržište.”
12. srpnja 2025., o gradskoj filozofiji rasta:
„Umjesto da zaradi novac za grad, uloži u infrastrukturu i podigne kvalitetu života, on ide smjerom ‘smanjenja biznisa’ (tzv. odrast filozofija).”
A u objavi o tome zašto Tomašević uopće pobjeđuje, napisao sam rečenicu koja mi se danas vraća točnija nego što mi je bilo drago:
„To više nije politika ideja. To je politika upravljanja kao franšiza jedne ideologije.”
Franšiza. Pa pogledajte sada New York i Zagreb i recite mi da to nisu dvije poslovnice.
ZAKLJUČAK
Pet dućana u gradu od osam i pol milijuna ljudi nije plan. To je presedan. A presedani ne ostaju maleni pozivaju se jedan na drugoga sve dok ne postanu pravilo. Prvo se otvori gradska trgovina. Zatim se otkrije da je „nelojalna konkurencija” problem. Zatim se problem rješava propisom. Nijedan korak nije dramatičan; dramatičan je samo zbroj.
U ovom dijelu svijeta znamo kako izgleda kad cijena prestane biti odgovor na pitanje koliko čega ima i postane odgovor na pitanje koliko je vlast odlučila. Naši roditelji to nisu čitali u analizama stajali su u tome. Nije ih spasilo što je cijena bila niska; odredila je koliko će čekati.
Ne tražim da mi vjerujete. Tražim osamnaest sekundi vašeg vremena i jednu čestitku iz Zagreba. Zaključak nećete morati posuditi ni od koga.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
