Porez na apsolutno sve nekretnine pitanje je trenutka, a ne vjerojatnosti, a evo i zašto, piše Andrija Klarić.
Na ovo upozoravam već godinama.
Ne jednom. Ne usput. Nego sustavno.
Govorio sam da je najvažnije gledati pravnu konstrukciju, a ne dnevne političke umirujuće izjave. Jer kad jednom uvedete porez kao opći okvir, a onda samo pobrojite izuzetke, više nije glavno pitanje hoće li se porez širiti, nego kada će se početi micati izuzeci.
I upravo to danas imamo u Hrvatskoj.
Zakon ne kaže da lokalne jedinice “mogu razmisliti” o tome. Zakon kaže da su “dužne uvesti porez na nekretnine”. Nadalje, zakon kaže da “porez na nekretnine plaćaju… vlasnici nekretnina”, a tek nakon toga nabraja slučajeve kada se porez ne plaća, uključujući nekretnine koje služe za stalno stanovanje i one koje se iznajmljuju za stalno stanovanje. To nije sitnica. To je cijela pravna bit stvari. Porez je već uveden kao načelo, a izuzeća su samo politički jastuk koji se kasnije može stanjivati.
Drugim riječima:
danas vam kažu da je izuzeta nekretnina u kojoj živite;
sutra vam mogu reći da se izuzeci moraju “racionalizirati”, “ujednačiti”, “modernizirati” ili “pravednije postaviti”.
I nemojmo se praviti da ne vidimo smjer.
OECD je u svom službenom pregledu za Hrvatsku iz 2026. već vrlo jasno naznačio što želi. U izvršnom sažetku piše da bi trebalo ići prema daljnjim reformama poreza na nekretnine, a posebno prema modelu koji bi porez proširio na “all properties”. U preporukama još izravnije stoji da recurrent taxes on immovable property treba proširiti na “all homeowners” te osnovicu promijeniti s površine na “regularly updated market values”. To više nije nagađanje. To je smjer napisan crno na bijelo.
Dakle, ono na što sam upozoravao posljednje tri godine nije bila teorija bez uporišta. Bila je to analiza mehanizma.
Prvo se uvede opći okvir.
Zatim se javnost umiri izuzecima.
A onda se, kad politički trenutak sazrije, izuzeci krenu rezati jedan po jedan.
To se u politici rijetko radi odjednom. Pregrubo je.
Radi se postupno, pod birokratskim parolama o učinkovitosti, pravednosti i europskim standardima.
Podsjetnik s linkovima na moje ranije objave ostavljam u komentarima.
A sada jedno jednostavno pitanje za kraj.
Što mislite — hoće li premijer Plenković, u skladu sa svojim “modernim suverenizmom”, prihvatiti preporuke OECD-a ili će pokazati da ih Hrvatska ipak smije odbiti?
