Uskoro ulazimo u izbornu godinu. Možda ćete moje razmišljanje shvatiti radikalno. Po zadnjem popisu stanovništva RH broji 3.8 milijuna stanovnika. Za usporedbu London broji 9 milijuna stanovnika. U Saboru se raspravlja o novom izbornom zakonu gdje se između ostalog ponovo kroje izborne jedinice. Evo kako bih ja riješio pitanje izbora u RH. Naravno, ovo je moje subjektivno razmišljanje, možda je dobro, a možda nije. Usput vas pitam – kako biste vi to riješili?
Izborne jedinice
Sada imamo 10 izbornih jedinica, plus jedna za dijasporu i jedna za nacionalne manjine. Da se mene pita bile bi dvije – sjeverna i južna razdijeljene koridorom Kupa-Una. Naravno što se tiče županija – one ostaju u svojim gabaritima za lokalne izbore. Liste za dijasporu i nacionalne manjine bi se ukinule. Razloge ću navesti u daljnjem tekstu.
Pravo glasa
Pravo glasa na izborima bi imali svi hrvatski građani od 18-80 godina starosti koji žive i rade u RH. Prije navršene 18 godine života je ionako zabranjeno glasanje. Iznad 80.-te godine života zabranilo bi se glasanje kao i maloljetnicima. Zbog razno-raznih bolesti koje utječu na percepciju naših starijih sugrađana kao i povećan rizik od smrti. Npr. netko glasa i tjedan dana nakon izbora premine pa se onda svi mi moramo nositi s njegovim izborom ukoliko njegov izbor pobjedi. Što se malodobnih ljudi tiče, oni nisu politički dovoljno zreli i kada bi dobili pravo glasa, oslanjali bi se na mišljenje svojih roditelja, ne na svoje vlastito.
Ukinuo bih listu za dijasporu i ne bih dozvolio glasanje hrvatskih državljana s trajnim prebivalištem van granica RH. Ako živiš, radiš, plaćaš porez u drugoj zemlji i nemaš nikakve primisli vratiti se u matičnu zemlju (osim za vrijeme godišnjih odmora), onda gubiš pravo glasa, jer ne smiješ svojim izborom utjecati na život građana u RH. Ako želiš glasati za to kako će se ovdje živjeti, onda se trebaš i doseliti u RH pa da vidiš na svojoj koži za koga si glasao i kako se ovdje živi. Pravo glasa van RH bi imali svi hrvatski građani koji se zateknu u drugoj državi (službeni put, godišnji odmor, kupovina…itd). Ne može netko tko ovdje ne živi odlučivati o sudbinama svih nas koji ovdje živimo i radimo. Niti mi ne odlučujemo o načinu života u drugim državama. Svatko neka odlučuje o tome kako će živjeti tamo gdje živi. To je jedino ispravno.
Lista nacionalnih manjina bi također otišla u povijest. Prava nacionalnih manjina, kultura, jezik, pismo…itd. uređena su zakonom o nacionalnim manjinama. Svaki predstavnik nacionalnih manjina ako želi zastupati i boriti se za prava svojih manjina trebao bi se učlaniti u političku stranku po svom ideološkom opredjeljenju. Svaki pripadnik nacionalne manjine je hrvatski građanin i time uživa prava većine. Time bi se spriječilo postizborno koaliranje s pobjednikom izbora i spriječila bilo kakva kupovina glasova u Hrvatskom saboru.
U suradnji s graničnom policijom trebalo bi se spriječiti prelazak hrvatskih građana a dvojnim državljanstvom da glasaju u drugoj državi drugi put za istu opciju. Ovako ispada da jedna osoba može dva puta glasati.
Mogućnosti glasanja
Glasanje na izbornim mjestima trebalo bi biti nadzirano video kamerama kao i prebrojavanje glasova uz redoviti nadzor kao i do sada. Tako bi svaki natjecatelj u izborima imao valjan dokaz i uvid u moguće nepravilnosti.
Na izbornim glasačkim mjestima uvela bi se informatizacija tj. upisivanjem u kompjuter OIB-a te provjerom na serveru vidjelo bi se da li je osoba već glasala putem aplikacije.
Glasačka aplikacija bi se omogućila uvođenjem dopisnog glasanja. Tu aplikaciju zamišljam na sljedeći način: Glasačka aplikacija bi radila tj. bila uključena na dan izbora od 07:00 do 19:00 sati. Da bi glasali registrirate se u aplikaciji skeniranjem otiska prsta. Kao kad palite mobitel ili obavljate radnje u aplikacijama banaka.
Kad se ulogirate, imat ćete opcije glasati putem aplikacije ili osobno na glasačkom mjestu. Kad izaberete opciju koja vam više odgovara, recimo glasanje na glasačkom mjestu – glasate za onoga koga želite te pošaljete taj glas sa ‘submit’ na server, a potom vas aplikacija automatski odlogira te se više nećete moći ulogirati do sljedećih izbora. Time će se spriječiti višestruko glasanje putem jedne prijave.
Političke stranke
Na izborima imaju pravo sudjelovati sve političke stranke i nezavisne liste. Tko ostvari 5% od ukupnog broja birača ulazi u Sabor. Trebalo bi zabraniti sve predizborne koalicije, time bi se onemogućilo strankama s 5 članova da uopće uđu u potencijalnu vlast, a nemaju ni 0.05 % biračke podrške.
Ta restrikcija bi natjerala male stranke da se bore i šire svoje članstvo kako bi ostvarili uspjeh, a ne da se kao sada šlepaju za nekim za svoje osobne interese.
Lažna obećanja
Svi znamo da smo za vrijeme predizbornih kampanja zapljusnuti silnim lažnim obećanjima od strane naših političara željnih vlasti. Upravo zbog toga smatram da bi se u kazneni zakon trebala ugraditi kategorija “lažna obećanja”. Kada stranka osvoji izbore i formira vlast u prva 3 mjeseca mora ispuniti jedno svoje bajkovito predizobrno obećanje. U protivnom kažnjava se uskratom godišnje naknade za političke stranke iz državnog proračuna.
Ako predmetna stranka u naredna 3 mjeseca ne ispuni ovo jedno obećanje što ga nije ispunila, kao ni sljedeće predizborno obećanje, raspušta se Vlada, ide se na nove izbore, a stranci koja je bila na vlasti zabranjuje se rad na sljedeće četiri godine.
Političar koji je davao lažna predizborna obećanja ide u zatvor na godinu dana zbog obmanjivanja i vrijeđanja hrvatskih građana. Mislim da bi ova mjera pomogla našim političarima da se spuste na zemlju i prestanu obmanjivati narod i davati ljudima lažna obećanja.
Ima toga još, ali da ne duljim s tekstom. Ovo je moje viđenje izbornog zakona. Možda zvuči utopijski, ali nekako mislim da bi se s ovim pristupom na neki način vratila odgovornost političarima. Zato – kako je da je, izađimo svi na izbore.
