Andrija Mario Golubić: Novac u državnom proračunu ne pripada vladajućoj stranci već svima nama

Andrija Mario Golubić: Novac u državnom proračunu ne pripada vladajućoj stranci već svima nama

Advertisements

Vjerojatno ću otkriti toplu vodu, a možda nekima malo razjasnim stvari. Nisam nikakav ekonomski stručnjak niti doktor ekonomije. Želim samo iznijeti svoje mišljenje i stav oko teme državnog proračuna.

Hrvatski građani pune državni proračun kao i strani državljani tokom boravka u Hrvatskoj. Puni se kroz poreze, trošarine, razno-razne naknade, kazne..itd. Dakle, to je sve naš novac bez obzira za koga glasali na izborima.

Na izborima biramo stranke i političare koji će u mandatu voditi ovu državu. Ona stranka koja pobijedi preuzima odgovornost za vođenje države, a samim time i raspodjelu državnog proračuna za funkcioniranje države, kao i za infrastrukturne projekte, gospodarstvo da se svim hrvatskim građanima omogući lakši život, a samim time i boljitak.

Novac u državnom proračunu nije novac vladajuće stranke niti Vlade. To je novac svih nas. Vlada RH je samo posrednik koji raspoređuje novce gdje je potrebno.

Ulazimo u predizbornu godinu, stoga se pripremite na sve moguće i nemoguće laži koje ćemo svi mi morati slušati od političara.

Već sad slušamo od premijera Plenkovića kako je njegova Vlada pomogla građanima paketom mjera, kako su izgradili mostove, ceste, davali subvencije…itd.

Nisu to njihovi novci da su tako darežljivi. Mi ih plaćamo da novce usmjere za takve potrebe.
S obzirom tko nas vodi i tko nas je vodio kroz ovih 30 godina samostalnosti, nije ni čudo da smo u banani kakvoj jesmo.

Tragi-komično je da se običan hrvatski građanin veseli predizbornoj godini, jer zna da tada vladajući daju šakom i kapom ne bi li privukli svoje glasače.

Do tada državni proračun im služi kao bankomat za vlastite potrebe i potrebe stranke i koalicijskih partnera.
Kad ponestane novaca oni se zaduže, prodaju obveznice…itd. Samo novci, materijano, nekretnine, sve da bi sebi i svom krugu suradnika osigurali bolji život generacijama unaprijed.

Dolazi jesen, a time i izvještaji svih velikih kreditnih kuća koje ocjenjuju kreditni rejting zemalja. Predviđam da će kreditni rejting ostati isti ako ne i bolji iako je vanjski dug RH došao do 90% BDP-a. 

Plenković će to proglasiti ogromnim uspjehom Vlade, ministar financija oduševljeno će govoriti kako to znači da je financijska politika RH odlična i da ćemo se moći “jeftinije” zaduživati. Sama riječ govori “zaduživanje”. Dizanje novih kredita za zatvaranje starih. To je u laičkom terminu isto kao kad prebacujete s jedne kartice na drugu, mislite si da ste dobili na vremenu i lakše ćete disati. U stvarnosti produžujete si agoniju i blizu ste točke kad vam više ništa neće pomoći jer ste prezaduženi.

A zašto se zadužujemo? Novci cure na sve strane. Plaćaju se mediji i udruge koje blate sve hrvatsko. Plaćaju se razno razni domjenci, mirovine iz prošlih svjetskih ratova, stanarine, plaće ljudi koji su samo na papiru zaposleni, razno-razne sumnjive subvencije, provizije, sudski postupci i odštete gdje država gubi masovne novce…itd…itd.

Nisam političar niti sam ikako utjecajan da bih neke promjene radio ili predlagao nešto što bi bilo dobro za svakog hrvatskog građana.

Ovo su neki od mojih prijedloga recimo zašto se ne bi osnovao neki državni fond u državnoj riznici gdje bi se od svakog zaposlenog u RH iz plaće odvajalo 1% za elementarne nepogode (poplave, tuče, oluje, potrese…itd.) tj. za njihovu odštetu? Ako uzmemo da je oko 1.6 milijuna građana zaposleno i uzmemo minimalac od 565 eura. 1% je 5.6 eura. Dakle mjesečno bi se u taj fond slilo minimalno (nemaju svi minimalac) 8,96 milijuna eura ili godišnje 107.5 milijuna eura. Prilično veliki iznos. Ne mora to biti fond za nepogode, može biti i za zdravstvo, tj. za svu onu bolesnu djecu kojima treba operacija vani gdje to košta par milijuna dolara. Time bi se izbjeglo uzimanje PDV-a na telefonskim donacijama, bankarskim naknadama i kamatama…itd.

Zašto se sredstva ne bi utrošila na navodnjavanje poljoprivrednih površina, širenje gospodarstva, gradnju tvornica?

Od svega što se naša država zadužuje većina ide na isplatu plaća i mirovina. Gledajući na lokalnoj razini u Zagrebu vidim da se grade stanovi i novi shopping centri, dakle opet se ide na potrošnju. Dokad ćemo trošiti samo za potrošnju?

Vjerujem ovom narodu i znam da ako bi im otvoreno, istinito i transparentno rekli da se idu zadužiti da bi napravili neku tvornicu ili poljoprivredni kombinat da bi narod to podržao 100%.

Ovako obećavaju, zabiju prvu lopatu, potroše novce i okrenu priču. I pojeo vuk magare.

Financijska politika nam je jadna i podređena vanjskim interesima na štetu hrvatskih građana. HNB bi trebala biti regulatorna institucija koja kontrolira politiku banaka koje rade na tlu RH. Ako neka banka daje sumnjive kredite može ju se kazniti, ako ima prevelike kazne također.

Onako kako shvaćam – HNB bi trebao biti inspektorat nad bankama. On to ne radi. HNB se pretvorio u statistički zavod koji se pravi mutav i govori tipa “mi smo upozorili”. Ako ste upozoravali, a to se desilo, zašto niste upotrijebili instrumente da ih kaznite?
Uglavnom želim reći da kad vladajući govore “mi smo pomogli….mi smo napravili…mi smo obnovili…itd.”, ne vjerujte im.

Vjerujte sebi, to je naš novac, mi smo sve to omogućili, mi smo dali naknade umirovljenicima, mi smo sagradili most, mi obnavljamo Banovinu. Treba se samo dići i pokazati vladajućima da prestanu s tuđom stvari po plotu lupati i da nisu oni osobno zaslužni za sve. To smo svi mi, glavom i bradom – hrvatski građani. 

Pažnja:
Epoha se svakodnevno nalazi na meti sveprisutnih cenzora koji svim sredstvima rade na našem gašenju kao alternativnog medija koji djeluje potpuno neovisno i nije ni pod čijom kontrolom. Ukoliko vam se sviđa naš rad možete nas podržati skromnom donacijom, jer svaki vaš cent presudan je u našem opstanku.

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements