Trump je postao središnja figura američke politike oko koje se sve vrti, a bez obzira na to pobijede li njegovi pristaše ili protivnici na izborima, imperijalni status quo zajamčeno se neće promijeniti.
Trenutno u krugovima “MAGA” kruži nejasna tvrdnja da će Donald Trump imenovati Roberta F. Kennedyja Jr.-a za direktora CIA-e ako bude ponovno izabran. Ova je priča ekstrapolirana iz nekih vrlo nejasnih komentara Donalda Trumpa Jr. na konzervativnom podcastu prošli tjedan.
Smiješno je što bi itko pomislio da će se ovo dogoditi, a to govori mnogo o lakovjernosti i zbunjenosti Trumpovih pristaša. Trumpovi direktori CIA-e bili su Mike “Lagali smo, varali smo, krali” Pompeo i fetišistica mučenja “Krvava Gina” Haspel, a ovi idioti misle da će on odjednom dati posao RFK Jr.? Preklinjem vas. Trump neće isušiti močvaru. Trump je močvara.
Do danas, čak i nakon četiri godine dokazivanja suprotnog, Trumpove pristaše i dalje vjeruju da će on okončati ratove, isušiti močvaru i krenuti u borbu protiv duboke države. Vjeruju da će se boriti protiv “duboke države” čak i nakon uhićenja Assangea. Vjeruju da će on okončati ratove, čak i nakon eskalacije hladnoratovske agresije protiv Rusije, ubijanja desetaka tisuća Venezuelanaca kroz sankcije izgladnjivanja, stavljanja veta na pokušaje da se Jemen spasi od genocida koji podupiru SAD, što je potaknulo građanski rat u Iranu kroz sankcije za izgladnjivanje i Operacije CIA-e s navedenim ciljem promjene režima, približile su se početku rata s Iranom ubojstvom generala Qassema Soleimanija, zauzele su sirijska naftna polja, kako bi spriječile obnovu Sirije, dramatično povećao broj vojnika na Bliski istok i drugdje, povećao je broj dnevno bačenih bombi u usporedbi s prethodnom vladom, koja je ubila rekordan broj civila, i smanjio vojnu odgovornost za te zračne napade. I oni i dalje nakon svega toga naivno vjeruju da će on isušiti močvaru nakon što svoj kabinet napuni neokonskim močvarnim čudovištima poput Johna Boltona i Elliotta Abramsa.
Trumpove pristaše su najlakovjerniji ljudi na svijetu. Zagledat će se u vas kad ih pogledate u oči i dokazati da ste im lagali usred bijela dana, a onda će vam odmah potpisati da to ponovite.
U slučaju da vam treba još jedan razlog da glasate za demokraciju, RFK Jr. bi mogao biti Trumpov direktor CIA-e:
In case you needed another reason to vote for democracy; RFK Jr., could be Trump’s CIA director: https://t.co/hegmhYB82t
— Frank Figliuzzi (@FrankFigliuzzi1) August 23, 2024
Desničarski tabor, nezadovoljan političkim statusom quo u Sjedinjenim Državama, tjera se da podrži političara koji utjelovljuje taj status quo koliko i bilo koji drugi predsjednik, u pogrešnom uvjerenju da će to biti borba protiv establišmenta. A to se odražava na drugoj strani zamišljene stranačke podjele u američkoj politici, gdje ljudi stvaraju čitave identitete od prezira Donalda Trumpa i pretvaranja da ih to čini hrabrim revolucionarima.
Kad je Trump prvi put izabran, nadala sam se da će se demokrati, koji su zaspali pod Obamom, ponovno uključiti u politiku i kritizirati zla američkog imperija, kao što su to činili tijekom godina Busha. Ali ono što se zapravo dogodilo je da su demokrate, unatoč tome što su se ponovno zainteresirali za politiku, glavni mediji natjerali kao stoku da se suprotstave stvarima koje nisu imale nikakve veze sa stvarnom stvarnošću američkog imperija i načina na koji ono funkcionira u svijetu.
Umjesto da se usredotoče na Trumpova mnoga gore navedena zlodjela, demokrati su proveli godine promovirajući potpuno lažnu teoriju zavjere da je izvršnu vlast američke vlade preuzeo Kremlj, samo da bi izgubili interes i pretvarali se kao da se ništa nije dogodilo nakon što Mueller istraga nije uspjela optužiti niti jednog Amerikanca za umiješanost u Rusiju. Potrošili su svu svoju političku energiju ljuteći se na Trumpove zle tweetove i nepristojnost prema tisku, dok su ignorirali ili čak hvalili bezobzirno ratnohuškanje i tiraniju njegove administracije diljem svijeta.
Trump je tako postao središnja figura američke politike oko koje se sve vrti, a bez obzira na to hoće li na izborima pobijediti njegovi pristaše ili protivnici, imperijalni status quo zajamčeno će ostati nepromijenjen. Dok Amerikanci postaju sve nezadovoljniji eksploatatorskim načinom na koji se vodi njihova zemlja, pojavio se čovjek koji je naveo i demokrate i republikance da povjeruju da je najbolji način da mu se uzvrati putem vrlo emotivnog zauzimanja stava ili za ili protiv mu. U stvarnosti vlastodršce uopće ne zanima hoće li on pobijediti ili izgubiti.
Trump isisava sav kisik iz sobe za pravi diskurs o stvarnim stvarima. Pod Bidenom je barem bilo stvarnog protivljenja stvarnim stvarima kao što su zločini u Gazi koje podupiru SAD, ali pod Trumpom su bile četiri godine u kojima su obje glavne političke frakcije vikale o izmišljenim besmislicama pod iluzijom da se suprotstavljaju Moći za koju se on bori.
I to je sve što je mainstream izborna politika američkog imperija: lažna revolucija koja se svakih nekoliko godina zavarava javnosti kako ne bi doživjela pravu revoluciju. Simbolična ceremonija u kojoj se javnost pretvara da baca uvredljivi status quo u more tako da osjeća da je dobila bitku protiv svojih tlačitelja. I onda je jednostavno dodatno ugnjetavaju njezini tlačitelji.
Svakih nekoliko godina javnosti se daje izbor između dva pouzdana lakeja oligarhijskog carstva, a onda se za sva zla tog carstva okrivljuje pobjednik. Javnost tada svoj bijes usmjeri na lakaja, a ne na stvarnu strukturu moći koja ih je tlačila, a onda imaju još jedan izbor da se riješe negativca jednom zauvijek. Grle se, plaču, slave, a mašinerija ugnjetavanja nastavlja nesputano.
Kao što je Gore Vidal jednom rekao:
Nije bitno je li predsjednik republikanac ili demokrat. Genijalnost američke vladajuće klase je u tome što su 200 godina uspjeli natjerati ljude da vjeruju da imaju nešto s izborom predsjednika, iako nemaju apsolutno ništa za reći o kandidatima ili politici ili načinu na koji se vodi zemlja . Vrlo mala skupina kontrolira gotovo sve.
Ova mala skupina je plutokratska klasa, čiji legalizirani stroj za podmićivanje i propagandu ima golem utjecaj na politiku SAD-a, kao i imperijalni ratni stroj i posebne interesne skupine s kojima je plutokratska klasa u savezu. Tko god želi postati predsjednik u upravljanoj demokraciji Sjedinjenih Država, mora izgraditi koalicije podrške unutar ove skupine moći, a niti jedan dio te skupine moći neće podržati predsjednika koji pouzdano ne zastupa interese carstva oligarha.
Oligarhija u biti sukobljava svoje vlastite ljude, obećavajući im da će okončati nepravde koje su neraskidivo povezane s oligarhijskim carstvom. Amerikanci žive u totalitarnoj državi u kojoj su glavni izbori namješteni od vrha do dna, a hranjeni su vijestima o zlim diktatorima u drugim zemljama koji su namještali izbore kako bi ostali na vlasti.
Političari ne mogu promijeniti status quo u korist običnih ljudi, a ne njihovih oligarhijskih vlasnika, jer je oligarhijsko carstvo izgrađeno na nužnosti beskrajnih ratova, siromaštva i ugnjetavanja. Ne možete imati unipolarno globalno carstvo bez upotrebe nasilja (i prijetnje nasiljem) za održavanje tog svjetskog poretka, i ne možete imati plutokraciju bez osiguravanja da nekolicina vladara kontrolira mnogo više bogatstva nego velika masa građana.
Zato su političari koji nastupaju na platformama relativno progresivnog zvuka i sami dio lažne pseudorevolucije ako ne zahtijevaju potpuno ukidanje oligarhije i imperija. Političari koji danas tvrde da su progresivni u Americi samo se blago suprotstavljaju nekim aspektima carstva i oligarhije, a zapravo podržavaju samo oligarhijsko carstvo koje Amerikancima pruža zdravstvenu skrb. Oligarsi ne žele da obični Amerikanci imaju novac za priloge za kampanju i slobodno vrijeme da saznaju što se zapravo događa u njihovom svijetu, jer bi se tada mogli umiješati u kotače carstva. Struktura moći utemeljena na ekonomskoj nepravdi nikada neće dopustiti ekonomsku pravdu.
Vrata značajne promjene u Americi putem izborne politike bila su zaključana, zasunana, zabarikadirana, zavarena i zabarikadirana tonom čvrstog čelika. Jedina stvar koja može okončati ugnjetavanje i eksploataciju je kraj oligarhijskog carstva, a jedina stvar koja može okončati oligarhijsko carstvo je izravna akcija američkog naroda: masovni aktivizam, nacionalni štrajkovi i građanski neposluh kakav nacija nikada nije vidjela prije u dovoljnom broju da sruše plutokratske institucije koje održavaju status quo.
Problem je u tome što se to nikada neće dogoditi sve dok se Amerikance uspješno uvjerava da pristanu na svoje lažne revolucije. Postoji nula posto šanse da će izborna politika dovesti do kraja carstva, ali zajednički napor da se proširi svijest među onima koji razumiju što se događa mogao bi to učiniti.
Svim pozitivnim promjenama u ljudskom ponašanju uvijek prethodi širenje svijesti, bilo da se radi o prepoznavanju posljedica ovisnosti koje vode do otrežnjenja ili priznavanju nepravednosti rasizma koje vodi do donošenja zakona o rasnoj jednakosti. Ako osvijestite ljude da nam mainstream mediji lažu o stvarnosti, ako ih osvijestite o užasima rata, ako ih osvijestite o dinamici ekonomske nepravde koja vuče Amerikance prema dolje, onda to može dovesti do lančane reakcije u kojoj kolektiv koristi snagu svoje brojnosti da odbaci okove ugnjetavanja jednako lako kao što se skida težak kaput za vrijeme toplog dana.
Ono što nam treba su ljudi koji se bude za istinu. Cijelo jedno carstvo izgrađeno je na paru zatvorenih kapaka.
