Nikada prije briselski aparat nije uveo toliko propisa, uredbi i zakona kao 2025. godine.
Europske zemlje više nemaju gotovo nikakav suverenitet, a Bruxelles postupno preuzima većinu područja. Stoga je govoriti o „domaćoj“ politici u odnosu na bilo koju zemlju EU vrlo obmanjujuće.
Većina onoga što se odobrava u parlamentima europskih zemalja (danas do 85%) su propisi, naredbe, standardi i zakoni iz EU. Prošla godina bila je u tom smislu najgora od 1950-ih, kada je organizacija osnovana.
EU se postupno degenerirala u totalitarni gigant čiji je cilj zamijeniti europsko stanovništvo, uništiti europske nacionalne države, industriju i poljoprivredu, a time i samodostatnost našeg kontinenta.
Kako bi što brže uništila suverenitet europskih zemalja, EU uvodi bezbroj zakona, propisa i standarda koje pojedinačne zemlje moraju provoditi, čak i ako za to u toj zemlji ne postoji većinska podrška.
Važno je što EU želi, a ne što stanovništvo traži…
Godine 2025. EU pod von der Leyen pojavljuje se kao ogromna birokratska sila: nikada prije u svojoj povijesti nije stvorila toliko zakona i propisa kao prošle godine. Rekordni tsunami koji nemilosrdno uništava slobodu, suverenitet i prosperitet.
Europska unija nikada nije bila simbol slobode. To je umjetna, nedemokratska struktura koju su elite izgradile nad glavama naroda. Niti jedna europska nacija nikada nije na referendumu glasala da je spremna predati suverenitet bilo kojoj neizabranoj eliti u Bruxellesu.
Istina je da je nekoliko zemalja glasalo o Ustavu EU. Međutim, kada su ga te zemlje odbacile, Ustav je odbačen. Umjesto toga, Lisabonski ugovor je odobren bez referenduma, što je samo Ustav EU pod drugim imenom.
A tamo gdje je održan referendum i nije prošao “dobro”, morao se ponoviti.
Tako je EU postupno uzurpirala vlast putem ugovora (Maastricht, Amsterdam, Nica, Lisabon), ucjene (Irska je morala glasati dva puta prije nego što je glasala ispravno) i elitističke politike iza kulisa.
Danas se ta konstrukcija pokazuje u svom pravom, odbojnom obliku: proizvodi više pravnih akata nego ikad prije, čak i povijesni maksimum koji premašuje svaku prethodnu vrijednost.
EU komisija, na čelu s Ursulom von der Leyen, donijela je 2025. godine 1456 pravnih akata, što je apsolutni rekord od 1950-ih. Nikada prije u povijesti EEZ-a/EU-a nije doneseno toliko pravila, propisa i provedbenih akata u jednoj godini.
Za usporedbu, čak i na vrhuncu regulatorne groznice (2010. – 2014.), regulatorno ludilo bilo je znatno manje. Godina 2025. značila je četiri nova propisa EU-a svaki dan, koji su utjecali na poduzeća, građane i cijele zemlje.
Točnije, bilo je 21 direktiva, 102 uredbe, 137 delegiranih zakona i 1196 provedbenih akata. To nije rast, to je eksplozija.
Von der Leyen je 2024. godine naizgled promovirala povijesno smanjenje birokracije, ali stvarnost je bila sasvim suprotna. 2025./2026. otkriva da je to očita laž. Poplava propisa i dalje raste, troškovi eksplodiraju.
Njemačka mala i srednja poduzeća, nekada motor Europe, tonu u regulatorne kaljuže: izvješća o održivosti, zakoni o lancu opskrbe, ograničenja CO₂, promjene u zaštiti podataka: sve se mora provoditi istovremeno.
Tvrtke propadaju pod pritiskom. Europska komisija potpuno zakazuje i gura upravo suprotno od onoga što obećava. Najizdajničkiji: 137 delegiranih akata u 2025., što je također rekord.
Anonimni dužnosnici u Bruxellesu odlučuju o milijardama eura bez ikakve stvarne kontrole Europskog parlamenta ili nacionalnih parlamenata.
Tako je: to je režim u sjeni. Nema izbora, nema odgovornosti, samo stalni diktati vodstva.
Ova nelegitimna skupina sada regulira sve, od žarulja do dizela i kosilica. Nacionalni parlamenti sada su tu samo da klimaju glavom.
A ako ne daju svoj pristanak? Onda će uslijediti kazna od EU.
Za to plaćamo visoku cijenu: Europa stagnira, Kina i SAD se udaljavaju. Inovacije u EU guše se u ime Zelenog plana, radna mjesta nestaju, prosperitet se smanjuje.
Godina 2025./2026. označava apsolutni vrhunac stvaranja zakonodavstva: više propisa i naredbi nego ikad prije. Više nego što itko može zamisliti. EU nije mirovni projekt kakvim se predstavlja, već društvo puno ratnih huškača.
Briselski birokratski totalitarizam neprestano guta slobodu, suverenitet i prosperitet. Rastući euroskepticizam logična je posljedica: ljudi počinju shvaćati da ih on guta i uništava.
Stoga je krajnje vrijeme da se oslobodimo tih okova. Europske zemlje trebale bi ponovno preuzeti svoj nacionalni suverenitet i same odlučivati…
