- Epoha Portal
- Wikimedia Commons, Pixabay
Zašto je dobro sjetiti se dana 28. ožujka 1923. godine kada je Mussolinijeva Italija zabranila uporabu hrvatskog jezika u Istri?
“Pažnja! Strogo se zabranjuje da se na javnim okupljanjima i na ulicama Vodnjana pjeva ili govori slavenskim jezikom. Također, u trgovinama bilo koje vrste mora se koristiti isključivo SAMO TALIJANSKI JEZIK.
Mi Skvadristi, uz uvjerljive metode, pobrinut ćemo se da se ovo pravilo poštuje”.
Foto: Wiki
Tijekom fašističkog režima u Italiji, koji je trajao od 1922. do 1943. godine pod vodstvom Benita Mussolinija, provedena je sustavna politika talijanizacije (ital. Italianizzazione) u područjima pod talijanskom upravom, uključujući Istru, otoke i Dalmaciju. Ova politika imala je za cilj potpuno uklanjanje netalijanskih kulturnih i jezičnih identiteta, uključujući hrvatski jezik, kako bi se uspostavila dominacija talijanske kulture i jezika.
Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, Rapallskim ugovorom 1920. godine Istra je pripojena Kraljevini Italiji. Ovo područje, koje je bilo etnički i jezično raznoliko, s velikim udjelom Hrvata i Slovenaca, postalo je meta agresivne asimilacijske politike kada su fašisti došli na vlast. Fašistički režim smatrao je hrvatski jezik i identitet prijetnjom svojoj etnocentrističkoj ideologiji i nacionalističkim ciljevima.
Mjere talijanizacije
Zabrana hrvatskog jezika u Istri bila je dio šire kampanje koja je uključivala sljedeće mjere:
- Zabrana uporabe hrvatskog jezika u javnosti: Hrvatski jezik bio je zabranjen u školama, crkvama, sudovima i drugim javnim institucijama. Sva nastava se odvijala na talijanskom jeziku. Učitelji koji nisu govorili talijanski bili su terorizirani i proganjani.
- Promjena imena i prezimena: Hrvatska imena i prezimena (prekrštavanje) prisilno su talijanizirana. Na primjer, “Kovačić” bi postalo “Covacci”, a “Marko” bi se mijenjao u “Marco”, Kolić – Colli, Radošić – Radossi, Marušić – Marussi, Poropat – Poretti, Boljunčić – Bogliuni, Martinčić – Marti….., a imena su mijenjana ovako – Anton – Antonio, Milan – Emilio, Josip – Giuseppe, Fuma – Eufemia, Luca – Lucia,
- Ova praksa imala je za cilj brisanje hrvatskog identiteta na osobnoj razini.
- Uništavanje hrvatskih knjiga i tiska: Knjige, novine i svi pisani materijali na hrvatskom jeziku bili su konfiscirani i spaljivani. Osnivanje hrvatskih novina ili izdavačkih kuća bilo je zabranjeno.
- Represija nad kulturnim udrugama: Hrvatske kulturne i prosvjetne organizacije, poput čitaonica i društava, bile su raspuštene, a njihovi članovi često uhićivani ili proganjani.
- Cenzura i kazne: Svaki pokušaj javnog izražavanja na hrvatskom jeziku, uključujući pjevanje narodnih pjesama ili održavanje mise na hrvatskom, bio je strogo kažnjen, često zatvorom ili fizičkim nasiljem.
Utjecaj na stanovništvo
Ove mjere imale su duboke posljedice na hrvatsko stanovništvo u Istri. Mnogi su bili prisiljeni emigrirati, posebno u Kraljevinu Jugoslaviju (Zagreb, Karlovac, Osijek, Beograd…), Austriju, Moravsku itd., dok su oni koji su ostali živjeli pod stalnim pritiskom i strahom, osvježavajući si život morskom vodom i ricinusovim uljem, a nerijetko metkom u čelo i bacanjem u jame (fojbe). Hrvatski jezik povukao se u privatnu sferu, gdje se potajno prenosio unutar obitelji, ali njegova javna prisutnost bila je gotovo potpuno ugušena.
Politika talijanizacije završila je s padom fašističkog režima 8. rujna 1943. godine, a pazinskim odlukama (25. rujna) Istra je pripojena matici zemlje.
U današnoj Hrvatskoj hrvatski jezik i čakavsko narječje hvala Bogu još uvijek žive, u inat svima onima koji u sebi gaje pritajene želje za ponovnom talijanizacijom Istre.
Prisjećajući se ove sramotne crtice iz hrvatske povijesti – kada su hrvatski jezik, običaji i tradicija preko noći bili izbrisani i proglašeni zabranjenima i kažnjivima, moramo se upitati kada li je to u glavama naših političara zavladala amnezija kada tako benevolentno dozvoljavaju dvojezičnost u hrvatskoj Istri koja je prošla teške trenutke u svojoj povijesti, pogotovo u Mussolinijevo vrijeme. Ne ponovilo se nikada više.
Čuvajmo svoj identitet, svoju tradiciju, jezik i kulturu. Njegujmo svoje običaje, jer globalisti danas žele uništiti svaki tračak tradicije svih zemalja, pretvarajući ovaj svijet u globalnu novo-abnormalnu ludnicu. Spasimo se od tog ludila, jer povijest se uvijek ponavlja na ovaj ili onaj način.
U znak zahvalnosti za sve strahote koje je Mussolini činio u našim krajevima, hrvatska država danas potomcima njegovih slugu – hrvatskih izdajica, poklanja sve što je nama 1923. godine Mussolini oduzeo (vrtići, škole, novine, tv i radio emisije, klubove…).
Naše posebne čestitke upućujemo potpredsjedniku Hrvatskog sabora, gospodinu Furiju Radinu (pravom pravcatom Talijanu), koji je uspio ono u čemu Mussolini nije – talijanizirati Istru od Učke do mora.
