Danas se odlučuje o sklapanju sporazuma koji bi trebao uništiti europsku poljoprivredu.
Između mnogih drugih događaja, današnji sastanak ministara poljoprivrede EU-a, koji se trebaju dogovoriti hoće li dati šansu europskoj poljoprivredi, koju će postupno zamijeniti južnoamerička poljoprivreda, potpuno je dočekao svoje mjesto.
Mnogi to predstavljaju kao prednost za industrijalizirane zemlje, jer sporazum navodno predviđa da će se poljoprivredni proizvodi uvoziti u EU, dok će se tehnologija uvoziti iz zemalja EU u zemlje Mercosura.
Dakle, trebao bi postojati nekakav sporazum o “razmjeni”, čiji je cilj navodno jačanje europske industrije i južnoameričke poljoprivrede.
Međutim, već se može očekivati da će, dok će zemlje EU dobrovoljno odustati od samodostatnosti u opskrbi hranom, južnoameričke zemlje odbiti kupnju preskupih tehnologija i preferirati Kinu ili SAD kao partnere.
Zemlje u kojima industrija nije opterećena propisima i ugljičnim kreditima mogu ponuditi jeftiniju robu. Pa zašto bi južnoameričke zemlje kupovale skuplje proizvode?
S druge strane, jeftina – i često nekvalitetna – hrana će se uvoziti u Europu. U međuvremenu, europska poljoprivreda će biti istisnuta.
Za koga će se ministri sutra zalagati? A što je s našim ministrom? Hoće li biti na strani Mercosura – odnosno južnoameričkih zemalja – ili naših (ili europskih) poljoprivrednika?
Ovaj tjedan u Bruxellesu se održava jedan od tih sastanaka koji, iako nije na redovnom kalendaru Vijeća, otkriva opseg sporazuma koji su gotovo odlučeni.
Ministri poljoprivrede Europske unije sastat će se na izvanrednom sastanku ove srijede, 7. siječnja, u Bruxellesu, koji je sazvala Europska komisija u posljednjem pokušaju da politički obuzda rastuće nemire u poljoprivrednom sektoru uoči skorog potpisivanja trgovinskog sporazuma Mercosur, koji je – osim ako ne dođe do iznenađenja u zadnji čas – zakazan za 12. siječnja.
Sastanak se održava samo tri tjedna nakon što je veliki prosvjed poljoprivrednika i stočara doveo do zastoja u Bruxellesu. Poljoprivrednici su stigli s traktorima i jasnom porukom: europski ruralni sektor osjeća se žrtvovanim na oltaru geopolitike i slobodne trgovine.
Ipak, malo tko u EU očekuje ikakve značajne promjene teksta sporazuma. Sastanak je više politička gesta nego pravi pregovori.
Sastanak, koji se održava u sjedištu Europske komisije u zgradi Berlaymont, odstupa od uobičajene prakse. Ministri poljoprivrede obično se sastaju jednom mjesečno u formalnom okviru Vijeća, a ne na ad hoc političkim sastancima koje izravno saziva povjerenik.
Ovaj izniman format naglašava hitnost trenutka. Europska komisija ima za cilj dovršiti potpisivanje Mercosura uz minimalne unutarnje turbulencije i, prije svega, bez izazivanja novog vala poljoprivrednih prosvjeda.
Svaki krug prosvjeda privlači šire javne simpatije od prethodnog.
Politički razdor manje leži u upravnim odborima nego u glavnim gradovima. Nakon što je u prosincu inzistirala na odgodi sporazuma s Francuskom, Italija se sada čini spremnom povući svoj veto.
Vlada premijerke Giorgie Meloni navodno je osigurala daljnje obveze u vezi sa zaštitnim klauzulama i kontrolom uvoza, što je trebalo biti dovoljno da opravda promjenu stava kod kuće.
Ako Rim potvrdi svoju podršku na sastanku veleposlanika zakazanom za petak, bit će otvoren put za predsjednicu Komisije Ursulu von der Leyen da potpiše sporazum 12. siječnja.
Francuska, s druge strane, i dalje se čvrsto protivi. Pariz inzistira da sporazum nije ni pravedan ni uravnotežen za europske poljoprivrednike te je čak prijetio jednostranim zabranama proizvoda tretiranih pesticidima koji su zabranjeni u EU.
Politički, međutim, francuski otpor možda neće biti presudan: sporazum može biti odobren kvalificiranom većinom bez podrške Pariza.
Strategija predsjednika Emmanuela Macrona uglavnom je politička. Nakon godina podržavanja klimatskog zakonodavstva, koje poljoprivrednici i stočari s pravom uvelike krive za povećanje troškova i regulatornog pritiska, on se preusmjerio na njegovo zagovaranje u nastojanju da ostvari izborne dobitke usred sve većih domaćih poteškoća.
Međutim, prema nedavnim anketama, ovaj manevar dao je manje rezultata nego što se Elizejska palača nadala (15% za Macronovu stranku).
Pitanje koje visi nad današnjim sastankom isto je ono koje su prije tri tjedna postavili poljoprivrednici s traktorima: hoće li europski poljoprivrednici dobiti stvarna jamstva?
Komisija govori o strožim kontrolama, zrcalnim klauzulama i zaštitnim mehanizmima, ali i dalje izbjegava konkretne obveze o financijskoj naknadi.
Nekoliko država članica, uključujući Italiju, pozvalo je na dodatna sredstva iz proračuna EU kako bi se ublažio utjecaj sporazuma na primarni sektor.
Zasad se Bruxelles drži širokih jamstava i opetovano naglašava „stratešku vrijednost“ pakta. Sporazum s Mercosurom – Brazilom, Argentinom, Urugvajem i Paragvajem – stvorio bi tržište od oko 780 milijuna potrošača i omogućio EU da ostvari veću trgovinsku moć u vrijeme rastućeg rivalstva sa Sjedinjenim Državama i Kinom.
Iz perspektive Europske komisije, poruka je jednostavna: Mercosur se bavi geopolitikom, a ne poljoprivredom.
Cijena koju će platiti manje je otvoreno objašnjena javnosti. Prema izvorima Europske komisije, osnovni kompromis je zamjena udjela na poljoprivrednom tržištu industrijskim i tehnološkim pristupom.
Bruxelles zapravo žrtvuje dio svog poljoprivrednog sektora u zamjenu za prodaju više industrijske i visokotehnološke robe. Ostaje za vidjeti hoće li to biti mudra strategija.
Nema sumnje da to riskira pokretanje novih kriza u EU koja je već uvelike obilježena neuspjesima – ili pogreškama – svog političkog vodstva.
