Vrijeme je da napokon razotkrimo veliku iluziju o “EU milijardama” koje Hrvatska navodno dobiva, piše dr. Ivan Lovrinović.
Zašto na svaki euro iz Bruxellesa iz Hrvatske pobjegnu najmanje tri?
Stalno slušamo hvalospjeve o tome kako nas EU fondovi „spašavaju“, kako povlačimo rekordne milijarde i kako bez europskog novca ne bismo imali ceste, vrtiće ni obnovu. No, jeste li ikada pogledali drugu stranu platne bilance i usporedili taj priljev s godišnjim odljevom privatnog kapitala u inozemstvo?
Hladne brojke u ovoj 2026. godini razotkrivaju golemi nesrazmjer koji se namjerno skriva pod tepih. Evo kako izgleda stvarna financijska računica Hrvatske:
1)Priljev iz EU fondova (Flaster na bilanci): ~1.5 do 2 milijarde € neto godišnje.
Kada se zbroje svi projekti, Nacionalni plan oporavka i kohezijske omotnice, Hrvatska iz Bruxellesa povuče oko 2.5 milijardi eura godišnje. No, kada od toga odbijemo našu obveznu članarinu koju uplaćujemo u EU proračun, čisti plus za našu državu iznosi oko 1.5 do maksimalno 2 milijarde eura godišnje. To je novac koji uglavnom ide u beton, infrastrukturu i javne projekte koji ne donose novu vrijednost.
2)Odljev kapitala (Evakuacija profita): Preko 5 do 7 milijardi € godišnje!
S druge strane, privatni kapital stranih vlasnika bježi iz Hrvatske brzinom zvuka. Tri su glavna ventila kroz koja novac curi preko granice:
- a) Isplate dividendi i dobiti: Strani vlasnici naših banaka, telekoma, trgovačkih lanaca i energetskih kompanija svake godine iz zemlje legalno izvuku između 2 i 3 milijarde eura čiste neto dobiti. Samo su banke u protekle dvije godine akumulirale povijesne profite i gotovo sve (preko 93%) poslale svojim maticama van zemlje [HNB]. Banke godišnje transferiraju vani milijardu eura!
- b) Skriveni transferi (Transferne cijene): Dodatne stotine milijuna eura strani giganti prelijevaju majkama u inozemstvo kroz fiktivne menadžerske naknade, „korištenje brenda“ i skupe unutargrupne kredite (o čemu smo pisali u prošlim objavama), kako bi u Hrvatskoj prikazali što manju dobit i platili manje poreza.
c) Uvozni slom: Budući da su nam skoro uništili domaću proizvodnju, za svaki projekt financiran EU fondovima (npr. obnova škola ili gradnja cesta) moramo uvesti većinom strani materijal, stranu opremu i strojeve. Naš robni deficit iznosi golemih 13.3 milijarde eura u samo 8 mjeseci ove godine [DZS] – što znači da i taj EU novac odmah prosljeđujemo natrag stranim tvornicama.
Konačna matematika: U debelom smo minusu!
Kada se podvuče crta, matematička istina je brutalna: Na svaki 1 euro koji Hrvatska dobije neto iz EU fondova, strani privatni kapital kroz profite, marže i naš uvoz izvuče natrag u zapadnu Europu najmanje 3 do 4 eura!
Zaključak: EU fondovi nisu nikakav „dar“ koji nas obogaćuje, već ekonomska amortizacija. Oni služe da održe prividnu stabilnost i potrošnju naših građana kako bi prekogranične korporacije i banke mogle nesmetano, iz godine u godinu, evakuirati stvarni profit iz ove zemlje. EU fondovi su u stvari i socijalna pomoć i trošak na vazale na sluge na vlasti u Hrvatskoj. No, narednih godina neto priljev EU fondova će se značajno smanjiti i tada će nastupiti suočavanje sa stvarnošću i obmanama!
Oni grade kružne tokove i trgove, a stranci odnose živu likvidnost.
Podijelite dalje ako smatrate da se ovoj kolonijalnoj matematici i politici mora konačno stati u kraj.
