- Elia Pekica Pagon
- Arhiva portala Epoha, Pixabay
Kriminalci kojima je nekad bilo mjesto na tjeralicama sada nas svako malo pozdravljaju s predizbornih plakata tražeći naše glasove uz pomoć kojih žele ući u politiku kao najveće leglo legalizirane korupcije i kriminala – kako bi mogli krasti u miru. Vidjeli su kako drugima ide pa misle – idem i ja pokušati. Uglavnom – dva su motiva ulaska u politiku – jedan je krađa, a druga – plaćeno ljenčarenje.
Moderni lopovi ne vole biti pod stresom dok kradu, već to žele činiti u miru, bez da ih itko išta pita, a oni jako dobro znaju gdje će biti najmirniji i najzaštićeniji – u političkim foteljama. Užas nad užasima. Sami ološ koji za sobom vuče kolonu svojih uhljeba i parazita. Nikad kraja tome.
Njihova je pohlepa neizmjerna. Gaze po nama i još nam se ukazuju na jumbo plakatima, tv ekranima i zaslonima mobitela i računala, iskačući iz paštete pri svakim novim izborima. Toliko naših novaca troše na kampanje da ih ne možeš izbjeći sve i da hoćeš. Još malo pa će nam se ukazivati kao hologrami na svakom koraku samo da im damo DOZVOLU ZA KRAĐU ili pak PLAĆENO LJENČARENJE. Ljudi zbog njih više ne gledaju vijesti, jer ih ne mogu više gledati, a vremensku prognozu i sportske vijesti prate na internetu.
Elon Musk je osoba koju neki ljudi vole, neki mrze, ali ovdje nije toliko važno o kome se radi, koliko o tome da je njegovo pitanje koje je nedavno postavio državnim službenicima sasvim na mjestu i da svim glomaznim državnim aparatima diljem svijeta treba stati na kraj. Pitanje – ŠTO STE RADILI PROTEKLOG TJEDNA? – koje je nedavno postavio državnim službenicima, Elon Musk postavio je s namjerom da na svojim radnim mjestima ostanu samo i isključivo oni ljudi koji doista nešto i rade te da hrpa plaćenih neradnika dobije otkaz.
Sjetimo se samo kako se mi osjećamo kada zovemo neku državnu instituciju želeći doći do neke obične informacije. Slijede beskrajna prespajanja nakon kojih neki telefon u nekom uredu zvoni i zvoni, a s druge strane se u najvećem broju slučajeva nitko ne javlja. Taj ‘nitko’ čije (ne)radno vrijeme uredno teče dok mi bespomoćno svrdlamo po telefonima vjerojatno šeće po NERADNIČKOJ Bogovićevoj ulici u Zagrebu i sličnim ulicama diljem Hrvatske ispijajući ne znam koju kavu po redu, jer tko je još vidio sjediti u nekom za njih izmišljenom uredu i odgovarati na dosadne upite građana?
To je mindset većine parazita koji očito sebe smatraju nadljudima, jer smo im mi to omogućili. Previše smo razmazili preveliki broj parazita koji su s vremenom postali ogroman teret našeg društva. Ako nekoga od njih kojim slučajem i dobijemo na telefon, ponašaju se kao da ih ometamo u nekoj primarnoj radnji i većina njih je vrlo drska i bezobrazna – u stilu – zašto me ometate u mom neradu i remetite moj mir svojim pitanjima na koje ja nemam odgovor?
Čast rijetkim izuzecima – službenicima koji su vrlo ljubazni i odgovorni i u stanju su dati nam potrebne informacije, jer gotovo uvijek se nažalost dogodi da ta osoba koju smo, eto, nekim čudom uspjeli dobiti na telefon nema pojma o čemu mi pričamo. I, što nam vrijedi da se netko i javio, ako ta osoba nema odgovor na naše pitanje. Koji put znamo se, kako rekoh i ugodno iznenaditi, a to je kada je s druge strane žice odjednom osvane ljubazna i uljudna osoba koja još k tome i zna o čemu pričamo i spremna je dati nam odgovore na naša pitanja. Ta bi osoba znala reći što je radila proteklog tjedna i nju zasigurno nitko ne bi lišio njezina radnog mjesta.
No, ta notorna činjenica da postoji preveliki broj parazita (plaćenih neradnika) je samo dokaz da je previše ljudi uhljebljeno i da ovaj sustav uopće ne funkcionira. Stoga bi hitno taj glomazni državni aparat trebalo pročešljati Muskovim pitanjem kako bismo vidjeli tko što zapravo radi u tom glomaznom i neučinkovitom sustavu, odnosno tko apsolutno ništa ne radi u svim tim mogućim parazitskim institucijama s izmišljenim funkcijama koje služe za kupovinu glasača, socijalnog mira i mazanje očiju javnosti o tobožnjem postojanju srednjeg društvenog sloja.
Postavlja se pitanje – kada će se netko u Hrvatskoj usuditi postaviti slično pitanje nebrojenim uhljebima koji parazitiraju na za njih izmišljenim neradnim pozicijama primajući plaće iz državnog proračuna za svoj nerad ili za taj famozni ‘rad od kuće’ za vrijeme kojeg su vrijedni djelatnici dostupni na telefonu i online? Presmiješno. Kada će netko napokon pročešljati sve fotelje tih parazita i potjerati ih njihovim kućama? Kada bi ih kojim slučajem netko i pitao što su radili proteklog tjedna, velika većina njih zasigurno ne bi znala izmisliti što su to radili na za njih osmišljenim neradnim pozicijama, a pogotovo kada govorimo o parazitima koji tobože nešto rade od kuće, što je nova praksa novo-abnormalnog legaliziranog nerada koja je uvedena s koronom i pandemijom.
Što ste, dakle, vi, dragi naši paraziti radili tijekom proteklog tjedna? Da vas čujemo… Opišite nam svoj tipičan neradni tjedan. Znam, sretni ste da vas još uvijek nitko to nije pitao. Ali, i vama će jednom doći kraj, jer vaš nerad je odavno otkriven i svima ste se već popeli navrh glave. Kako vas nije sram živjeti na takav način? Ne želimo i ne možemo vas više hraniti. Zgadili ste se i dojadili ste cijelom ovom narodu. Ima vas kao pljeve. Volite primati novac za svoj nerad i smijati se u lice svim ljudima koji nešto konkretno rade i pune isti taj proračun koji vi za svoj nerad nemilice praznite. Upitajte se – koje vi to nove vrijednosti proizvodite? Vaš jedini proizvod su troškovi koji dolaze svima nama na naplatu. Vaš je nerad postao preskup. I, doći će dan kada će se netko sjetiti da vas jednostavno mora upitati, svidjelo se to vama ili ne – što to vi uopće radite? I kakvu će priču tada svi neradnici među vama složiti kako bi opravdali svoj nerad? Neće im biti lako, ali vjerujem da će dati sve od sebe kako se ništa ne bi promijenilo i kako bi sve ostalo kako jest.
Skrivate se po raznim ministarstvima, institutima, agencijama, zavodima smiješnih naziva koji ničemu ne služe, ispijate kavice, smijete se narodu u lice i još k tome primate velike plaće iz proračuna. Sviđa vam se to… Ali, znajte da se to ne sviđa svima nama koji vas moramo prisilno servisirati proklinjući svaki cent koji nam otimate iz ruku pa vam neće ići na sreću. Nemojte se stoga toliko veseliti vašim kolektivnim ugovorima i sigurnim plaćama, toj vašoj podobnošću stečenoj sigurnosti. Niste na cijeni kao ljudi, a to je ipak najvažnije. Zna se tko puni proračun, a tko ga nemilice prazni, a punitelji vaših džepova itekako imaju pravo kritizirati vas kao praznitelje istih, pogotovo kada vidimo da ništa ne radite za naš novac. Ovaj tzv. rad od kuće vas je još više razmazio, jer ne morate u uredima glumiti radnike, već u miru možete biti ono što jeste – neradnici. Vi niste nikakvi radnici, već obični paraziti i ljenčine koji misle da mogu živjeti na tuđi račun.
Svi vi koji ništa ne radite i dobivate naknadu iz proračuna RH za vaš nerad, naučite se već jednom nešto raditi i zaraditi za kruh koji jedete, a ne parazitirati na leđima gladnog i obespravljenog naroda. Nikome niste potrebni s vašim glupim i svima nama nepodnošljivim neradom. Sve vas neradnike redom, uz izuzetak časnih iznimaka koji doista nešto i rade, treba pod hitno otpustiti i natjerati vas da nešto korisno radite i doprinosite našem društvu. Tada biste zasigurno više cijenili novac s kojim bezglavo krstarite po shopping centrima u nedostatku ideja o tome kako potrošiti vrijeme, odnosno novac kojeg nama otimate iz ruku. Ne možemo mi biti gladni kako biste vi bili siti. To je stvarno previše. Niste bogom dani, niti od Boga izabrani. Samo ste prodane duše bez imalo časti, srama i ljudskosti.
Vi ste uz silne lopove kojih u politici ima na bacanje, najveća sramota, najveći teret i najveći uteg ovog društva. Ne možemo i ne želimo vas više hraniti. Izvolite početi nešto konkretno raditi kako biste upoznali čari tržišta o kojemu pojma nemate, jer cijelo vrijeme živite u za vas izmaštanom nacional-socijalizmu i anti-nacional socijalizmu, sasvim svejedno, jer svi ste isti – ljudi željni lagodnog života i parazitiranja. A nama drugima izvan vaših bedema nudite nekakav traljavi kapitalizam pod egidom – snađi se, druže. Smiješno je slušati vas kako se tobože međusobno sukobljavate i prepucavate, kako o nečemu tobože polemizirate i raspravljate, držeći se ‘kao’ nekih vaših stavova. Ma, kakvi stavovi, nemate vi nikakvih stavova. Sve je to samo dio predstave nakon koje poslije idete zajedno na ručak u neki fini restoran opet na račun gladnog naroda. Zbog vas se ovo društvo ne može pomaknuti niti korak naprijed, već samo unazad.
