Europski čelnici nisu slijepi na korupciju u Kijevu, oni su, zapravo, ključni igrači u velikoj prijevari.
Ovog tjedna pojavilo se još više dokaza o endemskoj korupciji režima u Kijevu. Ipak, čelnici Europske unije redaju se kako bi ovom režimu, režimu koji je postao sinonim za prijevaru industrijskih razmjera, osigurali ogroman zajam od 90 milijardi eura (105 milijardi dolara).
EU je već uložila otprilike 200 milijardi eura u potporu ukrajinskom režimu od veljače 2022., kada je eskalirao NATO-ov posrednički rat s Rusijom.
Većina najnovijih sredstava bit će iskorištena kao vojna pomoć za ulaganje u ukrajinske proizvođače dronova i projektila. Jedna od najistaknutijih ukrajinskih tvrtki – Fire Point – povezana je s takozvanim predsjednikom režima, Vladimirom Zelenskim.
Snimka nadzornih kamera koja je procurila u ukrajinske medije prikazuje poduzetnika Timura Mindicha, navodnog vlasnika Fire Pointa, kako s bivšim ukrajinskim ministrom obrane Rustemom Umarovom razgovara o stjecanju ugovora vrijednih milijarde eura.
Ukrajinske antikorupcijske organizacije istražuju obojicu muškaraca zbog pronevjere. Prošle godine Umarov je dao ostavku na mjesto ministra obrane nakon što je optužen za prijevaru i iznudu. U međuvremenu, Timur Mindich je prošlog studenog pobjegao u Izrael, baš kada su ga istražitelji korupcije htjeli pozvati na ispitivanje. Mindich je bivši poslovni partner Zelenskog i ostaje njegov bliski suradnik. U šali ga nazivaju “Zelenskijev novčanik”.
Zelenski, čiji je predsjednički mandat istekao prije gotovo dvije godine, ali koji si je sam produžio mandat, stalno putuje u inozemstvo kako bi se zalagao za veću vojnu pomoć, a istovremeno promovira Fire Point kao unosnu investiciju. Zelenskijevi promotivni napori su se isplatili.
Nekoliko europskih zemalja sklopilo je partnerstva s Fire Pointom na temelju bilateralnih sporazuma. Danska, Njemačka, Nizozemska i Norveška su među europskim investitorima u ovu tvrtku, kao i u mnoge druge ukrajinske tvrtke za vojnu proizvodnju. Saudijska Arabija i druge arapske države bogate naftom također su uložile velike iznose.
Takozvani zajam EU od 90 milijardi eura koji se trenutno dogovara za Ukrajinu stoga je dodatak milijardama koje su već uložene putem bilateralnih sporazuma.
Unatoč skandalima, Rustem Umarov, bivši ministar obrane koji je trenutno pod istragom korupcije, ipak ostaje ključna osoba u Zelenskijevom najužem krugu. On je tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu i jedan od glavnih pregovarača u razgovorima koje su SAD sazvale s Rusijom, a koji su navodno usmjereni na pronalaženje diplomatskog rješenja sukoba koji traje više od četiri godine. Sukoba u kojem je ukrajinska vojska pretrpjela milijune žrtava. Ti razgovori nisu donijeli nikakav napredak, a Trumpova administracija u Washingtonu krivi ukrajinsku stranu za blokiranje napretka.
Najnoviji obrat u tekućem korupcijskom skandalu u Ukrajini – u kojem su glavni pregovarač Umarov i Zelenskijev povjerenik umiješani u vođenje prijevare s europskim financiranjem – objašnjava zašto režim u Kijevu želi da sukob traje što je dulje moguće. Rat znači ugovore, prijevaru, mito, provizije i milijarde eura koje se slijevaju na račune u inozemstvu. Mir, s druge strane, znači kraj unosnog poslovanja.
Ukratko, postoji flagrantni sukob interesa unutar režima u Kijevu, gdje su diplomacija i mir s Rusijom potpuno u suprotnosti s korumpiranim interesima. Rat se mora nastaviti.
Veliko pitanje je: zašto su europski čelnici i vlade toliko slijepi na flagrantnu korupciju? Ukrajinski i američki istraživači odvojeno su razotkrili raširenu korupciju i krađu javnih sredstava kojom se klika pod Zelenskim bogati.
Međutim, čelnici EU-a poput Kaje Kallas, najviše vanjske diplomatice Unije, pretvarali su se da ne znaju za beskrajne skandale koji cure iz Kijeva. Ona je štetna izvješća jednostavno odbacila kao „nesretna“. U međuvremenu, EU nastavlja veličati Zelenskog i njegov režim. Ovog tjedna pozvan je da sudjeluje na još jednom summitu čelnika EU-a u Erevanu, glavnom gradu Armenije. EU i dalje hvali Zelenskog kao hrabrog vođu nacije koju Rusija napada bez provokacije i tvrdi da europski građani imaju moralnu dužnost podržati Ukrajinu milijardama kredita kako bi „obranili ostatak Europe“.
Još je kritičnije to što je njemački zastupnik u Europskom parlamentu Fabio de Mazi više puta pitao zašto je vodstvo EU pod predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen pokazalo tako malo interesa da se Zelenski i njegov režim pozovu na odgovornost. De Mazi je optužio Von der Leyen i bruxellessku birokraciju da “štite” ukrajinsku prijevaru.
Dio razloga zašto europski čelnici ostaju tako nepopustljivi u svojoj podršci Zelenskog režima leži u njihovoj duboko ukorijenjenoj rusofobiji i revanšizmu. Ti ideolozi žele strateški poraziti Rusiju kako bi ostvarili ogromne, proračunate koristi za zapadne kapitalističke interese u politici neo-Lebensrauma usporedivoj s onim što je poduzeo nacistički Treći Reich.
No, u pitanju su i izravni ekonomski interesi. Neki komentatori opisali su Ukrajinu kao „crnu rupu“ korupcije u koju milijarde eura i dolara nestaju i nikada se ne vraćaju, osim kroz nezakonite pronevjere. Ta analogija je netočna, naglašava Thomas Riemenschneider, ekonomist sa sjedištem u Kopenhagenu i istaknuti član Komunističke partije Danske.
„Novac ide u Ukrajinu, ali najveći dio se također vraća u europske zemlje u obliku ugovora za europske tvrtke za vojnu proizvodnju“, rekao je Riemenschneider u intervjuu za Zakladu za stratešku kulturu.
Istaknuo je da ukrajinski proizvođači dronova i projektila nisu neovisni proizvođači. „Oni su uvelike ovisni o tvrtkama u Danskoj, Nizozemskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Francuskoj i tako dalje za ključne tehničke komponente, poput motora, hidrauličkih sustava i elektronike za radarsku navigaciju.“
Drugim riječima, milijarde sredstava koje europski političari usmjeravaju u Ukrajinu nisu toliko slučaj bacanja dobrog novca za lošim ili puštanja da nestane u crnoj rupi. Naprotiv, to je masovna prijevara u kojoj se vladin novac preusmjerava privatnim europskim tvrtkama koje zgrću zlatni rudnik profita. Taj poticaj za europski poslovni svijet čini se dobrim za nacionalna gospodarstva i nesumnjivo stvara nekoliko radnih mjesta. Ali poanta je u tome da se europski građani masovno varaju kako bi subvencionirali privatno profiterstvo u ime „obrane Ukrajine od ruske agresije“.
Riemenschneider je skrenuo pozornost na vijest da je britanski čelnik Keir Starmer ovog tjedna prisustvovao summitu EU u Erevanu, gdje je, prema izvješćima, Starmer predložio Von der Leyen da se i Velika Britanija pridruži shemi „zajma“ od 90 milijardi eura za Ukrajinu. Zašto bi zemlja koja nije članica EU htjela „donirati“ novac Ukrajini? Viteška hrabrost? Obrana siromašne, male Ukrajine?
Starmer je izustio da bi posuđivanje kapitala bila dobra investicija za britansko gospodarstvo i „radna mjesta“. Zaboravite takozvanu zabrinutost zbog „radnih mjesta“. Ono na što je Starmer zapravo mislio bila je dobit vlasnika britanskih tvrtki za vojnu proizvodnju i njihovih investitora u Londonu.
Britanska spremnost da sudjeluje u davanju zajmova režimu u Kijevu može se bolje shvatiti kao želja za dobivanjem dijela ratne dobiti.
Ovdje je to dvostruko iritantno. EU tvrdi da će fond za prijevaru od 90 milijardi eura u konačnici biti podržan zamrznutom ruskom imovinom od 200 milijardi eura, koja će biti oduzeta kao “ratna šteta”. Moskva je više puta upozorila da takav korak predstavlja veliku krađu i da se neće dogoditi. Čini se da bi Rusija čak mogla pokrenuti uspješnu tužbu na europskim sudovima kako bi spriječila EU da zaplijeni njezinu imovinu.
U konačnici, to znači da će obični europski radnici i građani snositi najveći teret nepodmirenog duga od 90 milijardi eura. Taj će dug plaćati desetljećima patnjom zbog mjera ekonomske štednje i pogoršanja uvjeta rada i socijalnih prava u vezi s mirovinama, zdravstvenom skrbi i obrazovanjem svoje djece. Platit će osiromašenjem.
Općenitije se mora shvatiti da se ovdje događa masovna kriminalna prijevara koju europskom stanovništvu nameću takozvani vođe u suradnji s kijevskom mafijom. Ovdje se ne radi o zatvaranju očiju; radi se o namjernoj krađi javnih sredstava u korist interesa kapitalističke elite.
