Europski parlament jučer je glasovao o pooštravanju migracijske politike i deportacija.
Europski parlament jučer je glasao za pooštravanje migracijske politike i deportacija, na čemu su mnogi protivnici invazije zahvalni. Međutim, mora se naglasiti da ako nekoga nema kamo deportirati, on će jednostavno ostati u Europi.
To se posebno odnosi na one koji dolaze bez dokumenata. Također je potrebno uzeti u obzir neprofitne organizacije koje gotovo svaku deportaciju osporavaju na sudu. Aktivistički sudovi tada vrlo često odbijaju deportaciju.
Dakle, o čemu se konkretno glasalo i kako su glasali naši zastupnici u Europskom parlamentu?
Glasovalo se o takozvanoj “uredbi o vraćanju”, a prijedlog je odobren s 418 glasova za, 218 protiv i 30 suzdržanih. Nakon što ga Vijeće formalno odobri, zakon će stvoriti stroži okvir na razini cijele EU za deportaciju migranata koji nemaju pravo boravka u Europi.
U svakom slučaju, dočekivači nisu bili nimalo oduševljeni time.
Glasovanje je izazvalo pomiješane reakcije i val emocija u dvorani. Pristaše su pljeskale, a zastupnici u Europskom parlamentu s desnice skandirali su “pošaljite ih natrag”, frazu koja se ponekad pojavljuje na antiimigracijskim demonstracijama.
Done deal: Mass deportations from Europe will soon become reality✈️ pic.twitter.com/rQ66WpZL3P
— Charlie Weimers MEP 🇸🇪 (@weimers) June 17, 2026
Ljevičarski zastupnici odgovorili su skandirajući “sram vas bilo”. Ali za milijune Europljana, prava sramota nije deportacija, već činjenica da ilegalni migranti mogu ostati u pojedinim zemljama godinama nakon što im je naređeno da odu, čak i prema pravilima EU.
Samo oko 20 posto ljudi kojima je naređeno da napuste EU zapravo bude deportirano.
Novi zakon ima za cilj okončati apsurdni sustav deportacije EU-a. Nameće strože obveze suradnje, proširuje ovlasti pritvora, pooštrava zabrane ulaska, omogućuje centre za povratak izvan EU-a i otežava odbijenim migrantima nestanak u drugoj državi članici.
Centri za povratak u zemljama izvan EU-a također su važan dio paketa. Ti bi objekti omogućili državama članicama transfer odbijenih tražitelja azila i neregularnih migranata izvan EU-a putem sporazuma s trećim zemljama.
Čvorišta bi mogla služiti kao tranzitne točke za ljude koji čekaju povratak u svoje zemlje podrijetla. Također bi mogla zadržavati migrante dulje vrijeme ako njihove matične zemlje odbiju suradnju ili ako trenutna deportacija nije moguća.
Takozvani “maloljetnici bez pratnje” bili bi izuzeti od prebacivanja u centre. Međutim, obitelji s djecom i dalje se mogu preseliti prema zakonu, koji je razljutio neprofitne organizacije i ljevičarske globalističke, proimigracijske političare.
Međutim, vrijedi zapamtiti da se gotovo svi koji danas dolaze u Europu predstavljaju kao maloljetnici, pa vjerojatno neće biti previše onih koji završe u centrima za deportaciju.
Uredba bi također omogućila puno dulja razdoblja pritvora. Ilegalni imigranti koji čekaju deportaciju mogli bi biti pritvoreni do dvije godine, s daljnjim produljenjima u određenim slučajevima i strožim pravilima za one koji se smatraju sigurnosnim rizikom.
Zakon također jača međusobno priznavanje odluka o povratku unutar EU-a. Nalog za deportaciju izdan u jednoj državi članici bit će lakše provesti u drugoj.
Odbijeni migranti stoga ne bi trebali moći izbjeći deportaciju jednostavnim preseljenjem iz jedne europske zemlje u drugu.
Zabrane ulaska na teritorij EU također bi se pooštrile. U većini slučajeva mogle bi se povećati s pet na deset godina, dok bi se migranti koji predstavljaju sigurnosni rizik mogli suočiti s još strožim izuzećima.
Uredba također daje vlastima jače ovlasti za praćenje ilegalnih migranata i prikupljanje dokaza za njihovu deportaciju. Službenici bi mogli pretražiti prebivalište migranta ili druge relevantne prostorije.
Zakon bi također ukinuo automatsku obustavu deportacija svaki put kada se podnese pravni zahtjev. Umjesto toga, sudovi bi odlučivali od slučaja do slučaja treba li obustaviti nalog za deportaciju.
Ova promjena pogađa jedan od najzloupotrebljavanijih dijelova sustava. Žalbe su prečesto postale alati za odgađanje koji omogućuju odbijenim migrantima da ostanu u Europi dugo nakon što su njihovi zahtjevi za azil odbijeni.
Dakle, to je kratak sažetak onoga što sadrži antimigracijski paket. Zapravo je odobren samo zahvaljujući situaciji u Njemačkoj. AfD je znatno ispred CDU/CSU-a, pa se Merzova matična stranka mora povući od trenutne politike o migracijama koju je pionirski pokrenula Merkel.
Najveća frakcija – Narodna stranka, predvođena CDU-om – stoga je glasala za paket, što ne bi bilo moguće u prošlom izbornom razdoblju. No, toj se frakciji pridružilo čak i nekoliko političara ljevice.
Dodali bih samo da će odobrena pravila o migracijama uvelike ovisiti i o tome kako će ih se pojedine zemlje pridržavati. Primjerice, oštro gostoljubiva španjolska vlada već je u kratkom vremenu legalizirala 900 000 ilegalnih imigranata i nastavit će to činiti.
Dakle, ako nekoliko zemalja s gostoljubivim vladama legalizira imigraciju, bit će uspostavljen novi sustav. Migranti će se uputiti u te zemlje i, nakon legalizacije, moći će potpuno legalno boraviti bilo gdje u EU.
Trenutno u Irskoj, primjerice, vlada tvrde linije EU-a, a sve ukazuje na to da će od jeseni biti na vlasti i u Švedskoj. Osim toga, postoje sporazumi EU-a sa zemljama poput Maroka, Pakistana, Bangladeša i Indije, odakle bi se legalni migranti trebali slijevati u zemlje EU-a – navodno zbog posla.
Naravno, upravo odobrena pravila se na njih ne odnose. Dakle, ne očekujemo da će nova pravila značajno pomoći, ali svakako je bolje nego da je ovo pooštravanje odbijeno.
Na kraju sličnih glasovanja uvijek navodimo kako je tko glasao. Međutim, ovaj put je to potpuno nepotrebno, jer je glasovanje rijetko bilo jednoglasno.
