Evo kako je sustav iz vremena SDP-ove Vlade povezan s opasnim otpadom u Gospiću.
Promjena zakona (2012.): SDP-ova ministrica Mirela Holy ukinula je strogi sustav državnih koncesija i uvela sustav otvorenih dozvola. Cilj je bio liberalizacija tržišta, ali je izgubljena stvarna kontrola.
Masovno izdavanje dozvola privatnicima:
Pod ministrom Mihaelom Zmajlovićem (2012. – 2016.), Ministarstvo zaštite okoliša masovno je izdavalo “papirnate” dozvole privatnim tvrtkama za sakupljanje i privremeno skladištenje opasnog otpada.
Izostanak inspekcije na terenu: Najveći propust bio je što je država izdavala dozvole bez adekvatnog nadzora i provjere gdje taj opasni otpad iz industrije i bolnica na kraju stvarno završava.
Katastrofalne posljedice za Gospić:
Taj liberalni model privatizacije otpada stvorio je okvir koji su privatne tvrtke godinama zlorabile (što se nastavilo i pod kasnijim vladama).
Privatnici s legalnim državnim dozvola naplaćivali su milijune za zbrinjavanje, a onda su opasne kemikalije i medicinski otpad švercali kamionima i ilegalno zakopali u Gospiću (bivši PPK Velebit).
Tamo je pronađeno oko 37.000 tona opasnog otpada koji je zagadio podzemne vode u Lici.
Ukratko:
SDP-ova vlast je politički odgovorna jer je otvorila vrata privatnim tvrtkama i omogućila im lako dobivanje dozvola za rad s opasnim otpadom, dok je sustav kontrole bio toliko loš da je omogućio kasniji ekocid i zakapanje opasnih tvari u ličku zemlju.



