Evo kako milijarderi kontroliraju vladu, a samim time i javnost.
Milijarder posjeduje najmanje milijardu dolara, a to je mnogo više nego što je potrebno za financiranje karijera političara (putem oglašavanja i angažiranja pomoćnika u kampanji), kako bi na temelju laži mogli steći političku dužnost — javna obećanja koja nisu ništa vjerodostojnija od krivotvorenih novčanica ili čekova. Nasuprot tome, privatna obećanja tim megadonatorima moraju se ispuniti, jer čim političar na taj način osvoji dužnost, nakon toga zauvijek ostaje ovisan o njima, ne samo zato što je podmićen, nego i zato što su ti megadonatori u potpunosti upoznati sa sramotnim činjenicama iz njegove osobne prošlosti koje bi ga mogle uništiti i čak ga izvrgnuti javnoj sramoti.
U kapitalističkom društvu novac je, dakle, moć; i zato u kapitalističkoj izbornoj „demokraciji” milijarderi kontroliraju vladu, dok je javnost tek radna snaga i potrošači njihovih poduzeća, pa su njihovi glasovi uvijek samo izbor između kandidata milijardera Demokratske stranke i kandidata milijardera Republikanske stranke — ali ISKLJUČIVO onih koje su odabrali milijarderi. Razlike između stranaka stoga su površne, a stvarna politička borba jest klasna borba (milijarderi protiv javnosti); i novac (milijarderi), a ne glasovi (birači), vlada u takvoj zemlji; ona je u stvarnosti aristokracija, a nipošto autentična demokracija. Njome vlada korupcija — odozgo. TO je stvarnost.
Osobito je 35 % preostalog američkog stanovništva koje još uvijek podupire Trumpa (MAGA-ini pristaše) svojom vjerom potpuno zaslijepljeno za stvarnost, ali čak i astronomski visoka neto stopa naklonjenosti od 88 % (postotak pozitivnih minus postotak negativnih mišljenja) među biračima Demokratske stranke prema Obami — upravo onome koji je u veljači 2014. namjerno započeo rat u Ukrajini (Trump to nije učinio, kao ni Biden — a ni Putin, za kojeg američki imperijalni propagandni stroj širi laži tvrdeći da jest) — pokazuje da ti birači imaju najmanje jednako malo osjećaja za stvarnost kao i birači Republikanske stranke. Na taj način ne možete imati demokraciju — s lažima i lažljivcima.
Ideja o kojoj među milijarderima u takvim zemljama vlada gotovo potpuno suglasje jest da američko carstvo treba proširiti kako bi stavilo pod kontrolu sve druge zemlje (a taj ideal sveobuhvatnog američkog carstva naziva se „neokonzervativizam” — svi milijarderi u cijelom američkom carstvu, bilo aktivno ili prešutno, neokonzervativci su — nijedan od njih nije protiv neokonzervativizma).
Posljedično, najcjenjeniji noviji američki predsjednik, Barack Obama (kojega su, naravno, podupirali milijarderi Demokratske stranke), u veljači 2014. pokrenuo je rat u Ukrajini putem brutalnog, krvavog državnog udara u Ukrajini, pri čemu se njegova vlada skrivala iza mnoštva protuvladinih prosvjeda u Kijevu, potaknutih američkom propagandom, kako bi srušila postojeću, demokratski izabranu i međunarodno neutralnu vladu, a Obamin tim odmah je postavio fanatično antiruske vođe koji su se izravno usmjerili protiv pristaša prethodne vlade te čak izravno bombardirali regije Ukrajine koje su s više od 75 % glasova podržale tu vladu — s ciljem da ti birači pobjegnu u Rusiju kako više ne bi bili ondje da glasaju za ukrajinske vođe (poput prethodne vlade) koji su zagovarali ukrajinsku neutralnost, umjesto da Ukrajina podnese zahtjev za članstvo u organizacijama kojima američki režim kontrolira Europu, NATO-u i Europskoj uniji.
U svim medijima milijardera diljem američkog carstva slušamo i čitamo da je ruska invazija na Ukrajinu 24. veljače 2022. pokrenula rat ondje, no to je laž i brutalno silovanje svijesti njihove publike, s namjerom poticanja mržnje naroda prema ruskoj vladi zato što ona čini ono što, prema ovom tumačenju, mora učiniti kako bi spriječila da Ruse sada zadesi isto ono što je američka vlada tijekom Kubanske raketne krize 1962. morala spriječiti da Sovjetski Savez učini Amerikancima, odnosno postavljanje svojih nuklearnih projektila opasno blizu središnjeg zapovjedništva države — Kuba 1962. nasuprot Washingtonu, D.C.-ju, a sada Ukrajina od 2014. nasuprot Kremlju.
Da John F. Kennedy 1962. nije uspio odvratiti sovjetsku vladu, Amerika bi izvršila invaziju na Kubu i preuzela nad njom kontrolu; a ako Putin sada ne uspije odvratiti američku vladu, Rusija će morati preuzeti kontrolu nad cijelom Ukrajinom — i sada je Putin rekao da će Rusija to morati učiniti. Sva propaganda američkog carstva, prema kojoj je ruska invazija na Ukrajinu 2022. bila „neisprovocirana”, stoga dokazuje da američki imperijalni režim i njegovi mediji bezočno lažu. Neprijatelj u cijelom američkom carstvu jest sam američki režim i njegovi lokalni marionetski vođe u svim njegovim kolonijama.
U ovom trenutku američki predsjednik Trump i njegovi kolonijalni marionetski vođe inzistiraju na „nužnosti” udvostručenja izdataka za „obranu”, kako bi osigurali da američki najprofitabilniji industrijski sektor, „obrana” i visoka tehnologija, ostane najprofitabilniji.
Ovdje je tipičan primjer kako „mediji” milijardera iskrivljuju pogled svoje publike na stvarnost:
„JPMorgan upozorava da Rusiju očekuje gospodarski slom sličan onome iz 1998.: prihodi od izvoza su poremećeni, uvoz će se urušiti, kažu analitičari; sankcije protiv središnje banke i isključenje iz sustava SWIFT pojačali su pritisak.”
4. ožujka 2022.
„BDP Rusije ove će godine pasti za 15 % zbog sankcija povezanih s Ukrajinom – IIF.”
10. ožujka 2022.
NEW YORK, 10. ožujka (Reuters) – Rusko gospodarstvo smanjit će se za oko 15 % tijekom 2022. godine zbog strogih sankcija uvedenih zbog invazije na Ukrajinu, a rast cijena sirovina predstavljat će istodobno i dobitak i gubitak za tržišta u nastajanju, prema analizi Instituta za međunarodne financije (Institute of International Finance).
https://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.MKTP.CD?locations=RU
Od 2021. do 2022. ruski BDP porastao je za 25 %; od 2022. do 2023. pao je za 10 %; od 2023. do 2025. ponovno je porastao za 25 %.
https://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.MKTP.CD?locations=US
Od 2021. do 2025. američki BDP porastao je za 35 %, dok je ruski porastao za 40 %.
Koliki dio američke javnosti poznaje ove ključne činjenice ili je imao priliku upoznati ih, za razliku od laži američkog carstva?
Predviđanja „medija” režima nisu mnogo uspješnija od ispunjavanja obećanja političara koje kontroliraju milijarderi. A ni ti „mediji”, ni ti političari naknadno ne govore javnosti da se ono što su tvrdili na kraju pokazalo neistinitim. Pomoću javnih laži milijarderi drže javnost pod svojom kontrolom, a mediji carstva zatim namjerno skrivaju ružnu stvarnost od javnosti. To se ne događa „slučajno” – riječ je o trajno organiziranom obmanjivanju javnosti.
