Zastupnici Francuske nacionalne skupštine trenutno raspravljaju o prijedlogu zakona o eutanaziji. Zabrinjavajući zamah razvio se tijekom proteklih nekoliko dana, uzrokujući opću uzbunu i u javnom mnijenju iu medicinskoj struci. Jedna po jedna, etičke barijere se uklanjaju, čineći ovaj predloženi zakon jednim od najdopustivijih na svijetu.
Zastupnici se trenutno sastaju u posebnom odboru prije opće rasprave koja će se u sabornici održati 27. svibnja. Otkako je počeo rad na ispitivanju zakona, dogodio se dramatičan niz izmjena i dopuna i novih odredbi usmjerenih na ukidanje svih zaštitnih mjera koje su izvorno predložene u vladinom planu za ograničavanje upotrebe “potpomognutog umiranja”.
Posljednjih mjeseci predsjednik Emmanuel Macron pozvao je na “oprez”, dok je ministrica zdravstva Catherine Vautrin željela “održati ravnotežu”. Ovi pozivi na oprez možda su bili neiskreni, ali su barem izrečeni. Međutim, nisu bili obzirni.
Prvi značajan razvoj bilo je uvođenje pomoći pri umiranju u javnozdravstveni kodeks. Ovaj izbor, naizgled čisto formalan, vrlo je važan. To implicira da će se eutanazija od sada smatrati “skrbom”. Prije nekoliko mjeseci neki su ljevičarski zastupnici već upotrijebili ovaj izraz za opis abortusa.
Druga velika promjena tiče se kriterija prihvatljivosti za potpomognuto umiranje. Izvorni tekst odnosio se na “kratkoročno ili srednjoročno stanje opasno po život”. Protiv vladinog savjeta, članovi Posebnog odbora izglasali su zamjenu izraza izrazom “uznapredovali ili terminalni stadij” bolesti. Iannick Neuder, zastupnik i liječnik Les Republicains, izrazio je zabrinutost zbog ove ozbiljne promjene u terminologiji X: “Postoje stotine slučajeva bolesti koje su izlječive iako su terminalne. U tim slučajevima, pacijenti riskiraju da budu neprikladno gurnuti prema potpomognutom umiranju.
Srž zakona je članak 5. koji definira pojam “pomoć u umiranju”, odnosno davanje smrtonosnog sredstva od strane dotične osobe. Eutanazija, u kojoj smrtonosni čin provodi njegovatelj ili treća strana, izvorno je trebala biti iznimka za pacijente koji su “fizički nesposobni to izvesti”. I ovdje je rasprava u odboru promijenila izvorni nacrt. Amandmanom je uklonjen kriterij fizičke nemogućnosti, ostavljajući pacijentu slobodu odlučivanja između ove dvije metode potpomognutog umiranja. Eutanazija stoga više nije “iznimka”. U zemljama koje su planirale dopustiti koegzistiranje dviju metoda, eutanazija se u velikoj većini slučajeva provodi. Razdoblje od 48 sati u kojem pacijenti moraju razmotriti žele li primiti pomoć u umiranju je fleksibilno: sada se može skratiti prema savjetu liječnika.
Katolički odvjetnik i kolumnist Erwan Le Morehdec, volonter u palijativnoj skrbi, zviždač i autor knjige o maršu prema eutanaziji u Francuskoj, svakodnevno prati promjene zakonodavstva i izvještava o svim zloporabama koje su zabilježene i poznate u zemljama koje su “ispred” Francuske po pitanju eutanazije. Povlačeći paralele sa zakonima u Belgiji, Nizozemskoj i Kanadi, zaključuje da bi francuski prijedlog otišao puno dalje, te da bi pravni lijekovi dostupni za suzbijanje masovne eutanazije bili krajnje neadekvatni.
Zastupnica krajnje ljevice LFI Danielle Simonet vodi kampanju “kako bi se omogućio pristup potpomognutom umiranju ako više niste potpuno pri svijesti”. Le Morhedec ističe da je u Nizozemskoj i Kanadi ovaj pristup omogućio eutanaziju pacijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti, nakon što se ukloni kriterij “kraj života”.
U posljednjim odredbama koje će ratificirati zastupnici u Europskom parlamentu doznajemo da će biti moguće osporiti odluku o odbijanju eutanazije, ali da odluku o odobrenju neće moći osporiti rođak. Po uzoru na ono što postoji za abortus, stvoreno je “kazneno djelo sprječavanje potpomognute smrti”, dok je odbačeno stvaranje “kaznenog djela poticanja na samoubojstvo”. Paralela između pobačaja i eutanazije savršeno je očita:
Također je odbačena zabrana trećim stranama koje traže pomoć u slučaju umiranja i sklapanja osiguranja od smrti – zabrana koja je izvorno bila uključena kako bi se izbjegla zlouporaba slabosti. Lako je zamisliti strašne scenarije koji bi proizašli iz takve situacije.
Mnogi zastupnici, i lijevi i desni, zabrinuti su u kojem smjeru ide rasprava. Zastupnica desnog centra LR Annie Genevar smatra da je otvorena “Pandorina kutija”, dok komunist Pierre Dareville govori o “točki preokreta” s “vrtoglavim antropološkim dimenzijama”. Zabrinuta je i predsjednica uprave Agnes Firmin Le Baudeau iz vladajuće stranke Renesansa: “Više ne poslujemo prema istom zakonu.” Ovo nije ravnoteža zakona koja je bila namijenjena.”
Zastupnik LR Philippe Juvin osudio je “manipulaciju riječima” oko rasprava. On je na X-u objasnio da “riječi “eutanazija” i “potpomognuto samoubojstvo” potpuno nedostaju u tekstu zakona koji samo govori o njima.” Rasprave radije govore o “privlačnim ‘domovima za skrb i podršku’ koji se predstavljaju kao veliki napredak”. Pod ovim uvjetima, kako možemo ne razmišljati o poznatoj “smrti iz milosrđa” koju su glorificirali nacionalsocijalisti u programu Action T4 osmišljenom da provede fizičku eliminaciju invalida u Trećem Reichu 1939.?
Iako još sramežljivo, u javnoj raspravi dižu se glasovi protesta. Bivši središnji ministar Francois Bayroux, intervjuiran na kanalu LCI, objasnio je da je za “drugu viziju” za koju vjeruje da je “mnogo velikodušnija i snažnija kao društvo i civilizacija”. Jeanne-Francoise Hutin, 85-godišnja borkinja za europske integracije, najavila je u tisku da će se odreći Legije časti ako se zakon usvoji. Ona objašnjava u dnevniku Ouest-France:
Više se nisam mogao pridružiti ovom Redu Legije časti – ovom redu koji je uvijek branio najranjivije. Prijedlog zakona ponovno bi uveo u naš pravni arsenal pravo koje je povučeno 1981.: pravo na smrt. Svrha ovog zakona je prekinuti život, ubiti ljude koji su u vrlo krhkoj situaciji, uz, štoviše, granice koje su potpuno zamagljene… a vidjeli smo posljednjih godina što se događa kada su granice zamagljene!
Glas Katoličke crkve u Francuskoj za sada ostaje vrlo stidljiv, kao da visoki kler ne shvaća ozbiljnost onoga što se događa. Nedavno nije bilo službene komunikacije na ovu temu.
Ipak, možda ima nade. O tim suludim mjerama odlučivao je “poseban odbor” — mala skupina zastupnika. Na zastupnicima, a potom i na senatorima na glavnoj sjednici, bit će da poništenjem promjene tijek ove zle reforme koja se čini da poprima oblik. Imaju moć – ali hoće li imati hrabrosti?
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
