Glasanje o migracijama u EU parlamentu razotkrilo je duboke podjele unutar same EU.
Glasovanje u Europskom parlamentu o pooštravanju migracijskih pravila u EU istaknulo je veliki jaz između desničarskih i ljevičarskih zastupnika u Europskom parlamentu.
Nove mjere, koje uključuju ubrzanje deportacije odbijenih tražitelja azila, izvorno je predložila Europska komisija prošle godine usred rastućeg nezadovoljstva javnosti zbog kontinuiranog priljeva ilegalnih migranata. Ovo pitanje dominira političkom scenom bloka od 2015. godine, kada je u EU ušlo oko milijun ljudi.
Do 2027. godine migrantska populacija u EU dosegnut će rekordnih 64,2 milijuna, uključujući oko 46,7 milijuna ljudi rođenih izvan bloka, prema nedavnoj studiji iz Berlina koja koristi podatke Eurostata i UN-a.
U takvom kontekstu, desničarske stranke koje zagovaraju strožu migracijsku politiku stalno jačaju u nekoliko država članica, uključujući Njemačku. Tradicionalni kršćanski demokrati i desnica centra morali su preuzeti dio retorike koju su prije izbjegavali.
Novi zakon EU usvojen je s 418 glasova za i 218 protiv, uz 30 suzdržanih.
Desnocentristička Europska narodna stranka (EPP) udružila je snage s desničarskim Europskim konzervativcima i reformistima (ECR), kao i s krajnje desnim skupinama Patrioti za Europu (PfE) i Europa suverenih nacija (ESN).
Desničarski francuski zastupnik u Europskom parlamentu François-Xavier Bellamy pozdravio je glasovanje kao “povijesni korak za Europu i dokaz da je promjena moguća”.
Nasuprot tome, Alessandro Kahn iz grupe Socijalista i demokrata (S&D) opisao je pooštravanje zakona o migracijama kao “mračno poglavlje za Europu”.
Potpredsjednica S&D-a Ana Katarina Mendes slično je izrazila žaljenje, navodeći da “ova uredba riskira normalizaciju pravno upitnih praksi koje bi bile nezamislive u EU prije samo nekoliko godina”.
Ako dobije konačno odobrenje država članica, novi zakon dat će nacionalnim vlastima veće ovlasti za pretragu domova ilegalnih migranata i oduzimanje njihove osobne imovine. Također povećava maksimalno razdoblje pritvora za strane državljane koji čekaju deportaciju sa šest mjeseci na dvije godine, s mogućnošću produljenja za šest mjeseci, te neograničeno razdoblje za one koji se smatraju sigurnosnim rizikom.
Nadalje, državama članicama bilo bi dopušteno otvaranje “centra za povratak” u zemljama izvan EU-a, gdje bi se odbijeni tražitelji azila prebacivali ako se ne mogu vratiti u svoje zemlje podrijetla.
Brojne zemlje EU, uključujući Dansku, Austriju, Grčku, Njemačku i Nizozemsku, već neko vrijeme razmatraju ovu mogućnost.
Čak su i Njemačka i Švedska, koje su prethodno podržavale politiku otvorenih vrata za migrante, posljednjih godina napravile zaokret i pooštrile nacionalna pravila o azilu.
