Gospodo iz oporbe, ako uistinu želite zaštititi gotovinu u Hrvatskoj, onda usmjerite svoj referendum na sakupljanje potpisa o izlasku iz EU, jer je to jedini ispravan put, a sve drugo je obmanjivanje javnosti.
Hrvatskoj oporbi koja najavljuje ustavnu zaštitu gotovine treba poslati vrlo jednostavnu poruku:
Prestanite građanima prodavati političku bajku da će jedna rečenica u hrvatskom Ustavu riješiti problem nad kojim Hrvatska nema punu nadležnost.
Ako već želite pokrenuti referendum o zaštiti gotovine, onda građanima dugujete odgovor na jedno elementarno pitanje:
Što će točno hrvatski Ustav moći zaštititi ako se ključne odluke o monetarnoj politici donose izvan Hrvatske?
Jer činjenica koju nije moguće zaobići jest da je monetarna politika za države članice čija je valuta euro u isključivoj nadležnosti Europske unije. To nije politička interpretacija, nije stav Bruxellesa, nije nečije mišljenje s društvenih mreža. To piše u članku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
I tu cijela priča o „ustavnoj zaštiti gotovine“ postaje puno ozbiljnija nego što je oporba predstavlja.
Možete napisati što god želite u hrvatski Ustav.
Možete organizirati referendum.
Možete prikupiti stotine tisuća potpisa.
Možete građanima govoriti da ste „zaštitili gotovinu“.
Ali ako se istodobno nalazite unutar sustava u kojem je monetarna politika država eurozone u isključivoj nadležnosti EU-a, onda morate građanima objasniti doseg te ustavne zaštite.
Ne slogan.
Ne plakat.
Ne političku parolu.
Nego konkretan odgovor.
Nemojte nam prodavati Sloveniju, Austriju i Mađarsku kao konačni odgovor
Posebno je problematično kada se kao dokaz da je sve riješeno počne nabrajati Slovenija, Austrija, Mađarska i druge države članice koje su na različite načine pokušavale dodatno zaštititi gotovinu.
Slovenija je, primjerice, krajem 2025. u svoj Ustav uvela pravo na korištenje gotovine u bankarskom poslovanju i drugim oblicima pravnog prometa.
Dobro.
Ali što se time zapravo promijenilo u odnosu na širi europski monetarni okvir?
To je pitanje koje se mora postaviti.
Jer ustavna odredba države članice nije čarobni štapić kojim se brišu europski ugovori.
Ako želite građanima govoriti da je Slovenija dokaz kako se problem može riješiti ustavom, onda im morate objasniti i gdje su granice tog rješenja.
U suprotnom ne informirate građane.
Prodajete im osjećaj sigurnosti.
A osjećaj sigurnosti i stvarna pravna zaštita nisu ista stvar.
A onda pogledajmo Švicarsku
Ako već tražimo primjer države koja ustavno uređuje pitanje gotovine i vlastite valute, onda pogledajmo Švicarsku.
Ali ne zato da bismo slijepo kopirali Švicarce, nego upravo zato da vidimo ono što je presudno:
Švicarska nije članica Europske unije.
Švicarski građani su 8. ožujka 2026. glasali o inicijativi „Da neovisnoj i slobodnoj švicarskoj valuti s kovanicama ili novčanicama“ i o izravnom protuprijedlogu o švicarskoj valuti i opskrbi gotovinom.
Švicarski slučaj upravo zato nije isti kao hrvatski.
Tamošnja država ima vlastitu valutu i vlastiti monetarni sustav izvan europskog pravnog okvira.
Hrvatska nema.
Hrvatska je članica EU-a.
Hrvatska je u eurozoni.
I upravo je zato pitanje gotovine kod nas nemoguće pošteno raspravljati bez pitanja tko uopće ima posljednju riječ nad monetarnim sustavom u kojem se Hrvatska nalazi.
I tu dolazimo do digitalnog eura
Naravno, danas će netko odmah reći:
„Ali nitko ne ukida gotovinu!“
Točno.
Danas je službeni europski stav da bi digitalni euro trebao biti nadopuna gotovini, a ne njezina zamjena. Europska komisija također navodi da je gotovina i dalje zakonsko sredstvo plaćanja u eurozoni te da se predloženim pravilima želi očuvati mogućnost korištenja gotovine.
Ali upravo zato je potrebno gledati dugoročno.
Jer pitanje nije samo što EU radi danas.
Pitanje je što će se događati ako se europski monetarni sustav u budućnosti sve snažnije prebaci na digitalni oblik novca.
I tada se vraćamo na početak.
Što će značiti hrvatska ustavna zaštita gotovine ako se ključna monetarna pravila budu donosila na razini EU-a?
To je pitanje na koje oporba mora odgovoriti.
A ne ga zaobilaziti referendumskom parolom.
Zato im treba postaviti puno neugodnije pitanje
Ako vam je cilj samo osigurati da građani Hrvatske imaju pravo koristiti gotovinu unutar postojećeg europskog pravnog okvira, onda to tako i recite.
Ali ako tvrdite da želite trajno i potpuno zaštititi gotovinu od bilo kakve buduće odluke europskih institucija, onda više nije dovoljno govoriti o jednoj izmjeni hrvatskog Ustava.
Onda morate govoriti o samom odnosu Hrvatske prema Europskoj uniji.
I tu dolazimo do pitanja koje se očito svi boje izgovoriti naglas.
Ako želite da Hrvatska potpuno samostalno odlučuje o vlastitoj valuti i monetarnom sustavu, onda morate biti spremni razgovarati i o izlasku Hrvatske iz Europske unije.
Jer tek izvan tog pravnog okvira hrvatski Ustav može dobiti onu vrstu odlučujuće težine o kojoj se sada govori.
Tek tada bi Hrvatska ponovno imala vlastiti monetarni okvir nad kojim bi sama određivala pravila.
Tek tada pitanje „zaštititi gotovinu Ustavom“ više ne bi bilo pitanje usklađivanja hrvatske ustavne odredbe s europskim monetarnim sustavom.
Bila bi to odluka same Hrvatske.
I upravo zato je nevjerojatno da se o zaštiti gotovine govori kao da je riječ o izoliranom hrvatskom ustavnom pitanju.
Nije.
To je pitanje koje je povezano s mnogo većim pitanjem: tko odlučuje o novcu koji koristimo?
Zato, ako već želite referendum — recite građanima cijelu istinu
Ako hrvatska oporba doista vjeruje da je gotovina vrijednost koju treba zaštititi pod svaku cijenu i dugoročno, onda neka prestane građanima nuditi samo prvi, najlakši dio priče.
Neka referendum ne bude samo referendum o jednoj ustavnoj rečenici.
Neka građanima otvoreno kaže:
Ako želite da Hrvatska potpuno samostalno odlučuje o budućnosti gotovine i vlastitog monetarnog sustava, prvo morate riješiti pitanje nadležnosti Europske unije.
A to znači otvoriti pitanje članstva Hrvatske u Europskoj uniji.
Jer što drugo znači „potpuna zaštita“ ako konačna pravila i dalje proizlaze iz sustava u kojem Hrvatska nije jedini donositelj odluka?
Ne može se istodobno građanima govoriti da je hrvatski Ustav svemoćan i prešućivati činjenicu da Hrvatska kao članica eurozone djeluje unutar europskog monetarnog pravnog okvira.
Ne može se ljudima obećavati potpuna nacionalna kontrola, a prešutjeti gdje ta nacionalna kontrola završava.
I ne može se građanima davati lažna nada da će jedan referendum riješiti problem koji je po svojoj naravi mnogo veći od Hrvatske.
Dosta je političkih polurečenica
Ako želite zaštititi gotovinu — zaštitite je.
Ali recite građanima što stvarno možete zaštititi.
Ako želite zaštititi pravo na korištenje gotovine — objasnite kako će to izgledati unutar europskog prava.
Ako želite zaštititi hrvatsku monetarnu suverenost — recite da to otvara pitanje članstva Hrvatske u europskom monetarnom sustavu.
A ako smatrate da Hrvatska mora imati potpunu i trajnu kontrolu nad vlastitim novcem, onda budite dovoljno hrabri da kažete ono što iz te logike proizlazi:
prvo referendum o izlasku iz Europske unije, a tek onda referendum o ustavnoj zaštiti gotovine.
Jer tek tada hrvatski Ustav ne bi bio samo dokument čija se odredba mora uklapati u širi europski monetarni okvir.
Tek tada bi odluka o gotovini bila odluka o kojoj bi odlučivala Hrvatska.
Sama.
Bez Bruxellesa.
Bez europskog monetarnog okvira iznad sebe.
Bez potrebe da građanima objašnjavate kako će se hrvatska ustavna odredba uskladiti s pravilima sustava čiji je dio Hrvatska.
Zato je vrijeme da oporba prestane govoriti građanima samo ono što lijepo zvuči.
Ako stvarno vjerujete u trajnu i potpunu zaštitu gotovine, onda recite cijelu političku cijenu te ideje.
Prvo pitanje nije: „Hoćemo li gotovinu staviti u Ustav?“
Prvo pitanje glasi:
„Tko uopće ima pravo odlučiti hoće li gotovina dugoročno opstati?“
A kada odgovor na to pitanje više nije Hrvatska nego europski monetarni sustav, onda je pošteno građanima reći i ono drugo:
Ako želite potpunu hrvatsku kontrolu nad tim pitanjem, onda morate razgovarati i o izlasku iz sustava koji tu nadležnost dijeli — odnosno, za monetarnu politiku eurozone, prema ugovorima daje EU-u isključivu nadležnost.
Sve drugo je političko zamagljivanje.
A građani zaslužuju cijelu sliku.
