Oni koji raspolažu velikim rezervama nafte i prirodnog plina, zalihama bakra, željeza, cinka, urana i litija, koji kontroliraju strateške rute, a u budućnosti rezerve pitke vode, vjerojatno će postati meta pritisaka ako ne prihvate pravila igre koja nameće dominantni politički i ekonomski poredak.

U takvom kontekstu, demokracija i vjera često postaju jezik kojim se objašnjavaju odluke koje su u srži geopolitičke i ekonomske. Vjera mobilizira emocije i identitet dok demokracija daje moralni okvir. Energija, sirovine i strateški prolazi daju moć. Moć je valuta svih politika, bile one lokalne ili međunarodne. Rat je najčešće rezultat borbe za moći upakirane u velike riječi.

Možda je vrijeme da ljudi, uz velike riječi, počnu jednako pažljivo čitati i sitna slova ispod njih. Upravo zato što ih obični ljudi širom svijeta ne čitaju, postaju žrtve raznih „mirotvoraca“, ili vjerskih fanatika. Plaćaju svojom nevinom žrtvom tuđu borbu za moć i prokleti novac.

Pravo zlo je upakirano u šarene paketiće i znamo da je zlo, ali ga i dalje podržavamo, jer se ne trudimo ili ne znamo čitati sitna slova. Ili što je još gore, vjerujemo, jer ipak su nam to rekli neki moćni „mirotvorci“, bez obzira s koje pozornice svijeta to govorili i bez obzira u kojim paketima isporučili. I tako od kad je svijeta.