Istina je samo jedna. Na krvi oko 50.000 što ubijenih, što ranjenih hrvatskih branitelja i civila, 10 % ekipe stvorilo si je zemlju po mjeri njih i njihovih obitelji. Stvorili su zemlju iz koje mladi bježe glavom bez obzira, u kojoj je meritokracija stran pojam, u kojoj više ljudi umire nego što se rađa, u kojoj vlada ortački kapitalizam i ortačko upravljanje državom i u kojoj je sve više siromašnih i obespravljenih ljudi.
“Po babi i po stričevima” skrojena je država, rekao bi moj pokojni djed. Dok oni tako upravljaju našim životima 2.040.000 milijuna ljudi ne izlazi na izbore, jer nema za koga glasati. Istina je to, jer od ovih što nam se nude, baš nitko – ni lijevi ni centralni ni desni, ne ulijevaju nikakvo povjerenje.
Obećaju i lažu, jer svako predizborno obećanje nemoguće je ispuniti ako nemate 76 ruku u zraku, a kad to i imaju u nekim čudnovatim i vrlo skupim koalicijama, donose zakone i odluke koji odgovaraju i opet samo njima, političkim pohlepnicima.
U izborne utrke nudi se 99 % onih koji u životu nisu zaradili niti lipe u nekom poduzetničkom pothvatu. Onih 1 % za koje bi se moglo reći da su bili u poduzetništvu, bili su isključivo u ortačkom poduzetništvu i lovu su zaradili isključivo u poslovima s državom ili uz pomoć ortaka u državi, a to ne možemo nazvati poduzetništvom na slobodnom tržištu.
I sada ti i takvi kroje sudbine milijuna Hrvata koji se “ne bi htjeli miješati”, jer im u medijima serviraju vijesti koje im govore kako ionako ništa ne mogu promijeniti. No, svi znamo da nije tako i da su promjene uvijek moguće ako to želimo. Razmislimo malo o tome. 2.040.000 ljudi ne izlaze na izbore, a da se samo 30 % njih okupe oko jedne ideje, ova pohlepna banda nestala bi za 4 godine iz naših života. I oni i njihova djeca koja su ih naslijedila.
Tako vam stoje stvari, lipote moje, radosti moje…
