Za vašu sadašnjost, na štetu njihove budućnosti…
Dok se političari igraju prošlošću, mladi plaćaju njihovu sadašnjost – svojom budućnošću. Vrijeme je da netko to kaže jasno.
Samo jedan mjesec i nekoliko dana u godini dovoljno je da Srpsko narodno vijeće pokaže poštovanje prema žrtvama Domovinskog rata i hrvatskom narodu – tako da izbjegne svaku provokaciju koju netko tako može shvatiti u tom razdoblju. Jer ti dani nisu ni politički ni ideološki. To su dani kada Hrvatska žali svoje mrtve.
To nije previše tražiti od organizacije koja djeluje u Hrvatskoj, koristi sredstva iz hrvatskog proračuna i koja bi tada trebala pokazati barem malo obzira i empatije prema državi u kojoj živi i radi. Takve provokacije treba izbjegavati kako ne bi dale povoda nekima da se pozivaju na duhove prošlosti. Ali ne.
Umjesto da rade na obnovi sela i zajednica u kojima žive hrvatski građani srpske nacionalnosti, a koji imaju ista prava i iste probleme kao i svi drugi, svjedočimo kako se ponovno podižu napetosti i duhovi prošlosti s obje strane. I to ni više ni manje nego preko kulture koja bi trebala spajati ljude, a ne ih dijeliti.
To nije slučajnost, nego politički projekt koji nekima savršeno odgovara. Nemojte misliti da to odgovara samo Srbima. Odgovara to i nekim političkim opcijama u Hrvatskoj sa svih strana političkog spektra, jer podijeljen narod je lakše voditi i lakše zavarati te tako prikrivati pravo stanje stvari.
Od završetka Prvog svjetskog rata prošlo je više od 106 godina, od kraja Drugog svjetskog rata i NDH 80, a od pada komunističkog režima i uvođenja višestranačja 35 godina. Pavelić je mrtav 65 godina, Tito 45, a mi se i dalje svađamo oko njih i njihovih pokreta kao da su sutra izbori između njih dvojice. NDH je bila fašistička marioneta, SFRJ jednostranačka država s idealima koji su ugušeni partijskim diktatom. Obje su prošlost i s razlogom su to i neka tamo i ostanu.
Danas imamo slobodu govoriti, ali i odgovornost da ne lažemo ni sebi ni drugima. Vrijeme je da prestanemo birati između mitova i počnemo graditi normalnu, sigurnu i pravednu državu – Hrvatsku koja zna tko je bila, ali još bolje zna tko želi biti. Državu u kojoj ne caruju fantomke, ali i državu u kojoj se ne omalovažavaju žrtve Domovinskog rata, bez obzira na nacionalnost, jer su i Srbi ginuli za Hrvatsku i to zaslužuje poštovanje.
A ovo zaluđivanje djece, koja tada nisu bila ni u planu, ideologijama starim 106, 80 ili 35 godina, orkestrirano od političara i njihovih marioneta koji na tuđem bolu skupljaju bodove, nije sramota te djece – nego vas političara koji ih koristite i „palite“ svojim retorikama, za vaše osobne interese, a ne njihove! Za vašu sadašnjost, a na štetu njihove budućnosti.
