Kad se počne zaklinjati u „građane“ i „njihovu dobrobit“ dok donosi zakon koji nikad ne bi sam potpisao da ga osjeti na vlastitoj koži. U Hrvatskoj danas oko 1,2 milijuna ljudi živi na rubu siromaštva, a proračun se i dalje puni i troši kao da je država igračka u rukama političkih kartela. Ništa od toga nije u interesu građana, tek toliko da se zadovolji forma, da se može reći „učinili smo sve po propisu“.

Vjerovat ću im tek onda kad počnu graditi proračun od nule,od podruma prema krovu. Kad se prvo riješe problemi onih koji preživljavaju mjesec za mjesec, a tek onda razrežu sredstva za vlastite urede, PR kampanje i savjetnike. Kad se troškovi vlasti svedu u normalne, okvire. Kad odgovornost za svaki euro i svaku promašenu odluku postane stvarna, a ne samo naslov u medijima.

Političar može imati i veliku plaću, ali tek kad zasluži povjerenje koje vrijedi više od svakog eura u proračunu. U ovoj zemlji ne nedostaje novca. Nedostaju odgovornost, moral i kazne za one na vrhu koji upravljaju kao da su vlasnici, a ne sluge građana i svoje države.

I dok to ne promijenimo, sve će ostati isto – samo s boljom retorikom onih koji pokušavaju doći do vlasti i onih što se grčevito drže vlasti.