Iako je „suverena kvazi desnica“ pobijedila na „izborima“ u Europi, to ništa značajno neće promijeniti, a evo i zašto.
U Europi se sve promijenilo, a zapravo se nije promijenilo ništa. Oni koji su strahovali da bi europsko glasovanje moglo promijeniti stav Stare Europe prema dosjeu Ukrajina/Rusija mogu odahnuti. Ništa se neće promijeniti.
Izbori za Europski parlament prošli su točno onako kako je Rothschildov “The Economist” predviđao deset dana prije glasovanja. „Suverena kvazi desnica“ je pobjedila, ali ne nadmoćno. Biblija financijskog globalizma izdanje od 30. svibnja naslovila je: “Tri žene koje će oblikovati Europu”.
Jasna je to referenca na predsjednicu Europske komisije Ursulu Von der Leyen, talijansku premijerku Giorgiu Meloni i vođu suverene desnice u Francuskoj Marinu Le Pen.
U stvarnosti postoji i bit će pet žena na čelu Europe tijekom sljedećeg parlamentarnog mandata koji počinje sredinom srpnja. Ružičasta moć europske politike mora uzeti u obzir Roberta Metsolu, predsjednice briselskog parlamenta koja traži repotvrdu i Kaju Kallas, estonsku premijerku koja želi postati visoka predstavnica EU za vanjsku politiku. Kallas je jedna od najjačih proukrajinskih i antiruskih pristaša u Europi.
Sam Economist je bio taj koji je diktirao političku agendu kamo Europa treba ići. Turbokapitalistički časopis u vlasništvu obitelji Rothschild i Elkann podsjeća europsku elitu da je “U opasnom svijetu, udobna stara Europa u alarmantnom položaju. U Ukrajini bjesni najkrvaviji rat na kontinentu od 1945., dok Rusija prijeti kibernetičkom prostoru s Baltika. Ako se Donald Trump vrati u Bijelu kuću, mogao bi potkopati NATO, temelj europske sigurnosti. Gospodarstvo kontinenta osjetljivo je na šokove industrijske politike i protekcionizma drugdje. Euroskeptični populisti jačaju u anketama.”
Kako bi se suprotstavila tim opasnostima, Europa treba – nastavlja Economist – “koherentno vodstvo na europskoj razini. Također bi trebala držati ekstremiste podalje od vlasti. Njegov uspjeh dijelom ovisi o izborima triju žena: Ursule von der Leyen, predsjednice Europske komisije, Giorgie Meloni, premijerke Italije, i Marine Le Pen, vodeće francuske populistice.”
Tko zna zašto se u uvodniku britanskog tjednika ne spominju francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački premijer Olaf Scholz? U londonskoj redakciji sigurno će imati točnu i funkcionalnu kristalnu kuglu za predviđanje budućnosti.
Pokušajmo razumjeti podatke i kakva će biti buduća bilanca Europskog parlamenta. Kvazi desnica i ekstremna kvazi desnica snažno napreduju diljem Europe, toliko da izazivaju političke potrese u mnogim zemljama. U Francuskoj predsjednik Emmanuel Macron šalje zemlju na prijevremene izbore. Očajnički potez.
U Njemačkoj desna Alternativa za Njemačku (Afd) prestiže socijalističku stranku kancelara Olafa Scholza. U Njemačkoj je, prema prvim prognozama, najviše mjesta pripalo Europskoj pučkoj stranci, ali je na drugom mjestu desnica Alternative für Deutschland (Afd), koja je prestigla Socijalističku stranku kancelara Olafa Scholza.
U Grčkoj puše isti desni vjetar. U Francuskoj je uspjeh europskih izbornih projekcija Marine Le Pen potaknuo predsjednika Emmanuela Macrona da odmah raspusti Nacionalnu skupštinu (francuski parlament) i raspiše nove izbore, koji će se održati u dva kruga, 30. lipnja i 7. srpnja, kako bi se formirala nova vlada. I belgijski premijer Alexander De Croo odlučio je podnijeti ostavku nakon što je njegova stranka, Liberali, prema prvim prognozama ostvarila razočaravajući rezultat na europskim izborima.
Novi Europski parlament će se stoga pomaknuti više udesno, ali ne puno u odnosu na sadašnji ustroj, koji ne bi trebao ugroziti klasičnu vladinu alijansu pučana, socijalista i liberala. U Bruxellesu čak ima i onih koji su uvjereni da su igre za famozne “top jobs”, odnosno četiri najvažnije pozicije u EU, već gotove, a Ursula von der Leyen na putu je da se ponovno potvrdi kao najprestižnija pozicija, tj. predsjednica Povjerenstva.
Ali ono što diže stvari u zrak je ono što se događa u raznolikom svemiru europske desnice, posebno u Francuskoj i Italiji. I tu dolazi do izražaja volja pet žena koje bi mogle oblikovati blisku budućnost Europe.
Prva je spomenuta von der Leyen. Čini se da je “Kraljica Berlaymonta” (zgrada u kojoj se nalazi izvršna vlast Europske unije) iz europskih izbora izašla ojačana. Njezina stranka, EPP, ne samo da je trijumfirala na izborima, već je i učvrstila svoju poziciju kraljice u Strasbourgu.
U Europskom parlamentu Narodna stranka ima dovoljno brojeva za dijeljenje karata, odlučujući se s vremena na vrijeme za formalni savez sa socijalistima i liberalima (a možda i zelenima), ili za zakulisne dogovore s desnicom, posebice s ECR-om Talijanska premijerka Giorgia Meloni, kao što se već događalo posljednjih godina.
Eurokomora s promjenjivom većinom bila je projekt Manfreda Webera, njemačkog političara koji vodi EPP, a čini se da je europsko glasovanje posložilo sve dijelove za njega, uključujući slabljenje težine francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.
Upravo problemi Macrona, koji se mora nositi s prijevremenim izborima u vrućim tjednima kada bi se moglo odlučiti o čelnim pozicijama, mogli bi utrti put von der Leyen: transalpski čelnik pokazao je rezervu prema hipotezi o drugom mandatu za Nijemca, te je proširio glasinu da je njegov kandidat za čelno mjesto Povjerenstva Mario Draghi.
No, čini se da mu krah konsenzusa na europskim izborima ne daje prostora za njegove dobro poznate političke igre iza kulisa, poput onih koje su dovele do izbora Von der Leyen 2019. (na štetu Webera , kojeg je imenovao EPP).
Ako Von der Leyen ostane “kraljica Berlaymonta”, okvir ostalih ključnih pozicija u EU mogao bi se lako sastaviti do kraja mjeseca. Aktualna predsjednica parlamenta Roberta Metsola, također iz EPP-a, trebala bi biti ponovno potvrđena.
Liberali bi mogli dobiti imenovanje visoke predstavnice EU za vanjsku politiku, a estonska premijerka Kaja Kallas jedna je od najvećih pristaša Ukrajine. Da završimo slagalicu, socijalistička pozicija, ona predsjednika Europskog vijeća, pripala bi Portugalcu Antoniju Costi.
Ovaj bi aranžman, kažu u Bruxellesu, mogao promicati brze pregovore između političkih snaga i vlada EU-a i izbjeći duge pregovore i napetosti unutar bloka u trenutku kada je Europi potrebno jedinstvo pred ratom u Ukrajini i rizikom da će Donald Trump biti na čelu SAD-a za nekoliko mjeseci. Ali europska kvazi desnica je u previranju i želi imati svoju težinu u arhitekturi moći EU-a.
Zato su sve oči uprte u Giorgiju Meloni i Marine Le Pen. Talijanska čelnica ima na svojoj strani činjenicu da je premijerka, a samim time i glas za stolom koji se najviše računa za određivanje čelnih pozicija, onaj u Europskom vijeću. Le Pen želi iskoristiti izborni uspjeh na europskim izborima, mogući bis na prijevremenim izborima u Francuskoj i dobre odnose s Meloni (ali i s Nizozemcem Geertom Wildersom) kako bi utjecala na igre u Bruxellesu.
Dakle, ništa se neće promijeniti u antihumanističkim i ratnohuškačkim strategijama Europske unije. U vanjskoj politici Bruxelles ostaje lojalan vazal Atlantskog saveza, u iznimno delikatnom trenutku odnosa s Rusijom. Na unutarnjopolitičkom planu, nova nepromijenjena politička struktura nastavit će politike koje uništavaju poljoprivredni sektor i aktiviraju sve invazivnije putove društvene digitalizacije. Glasovi europskih građana se, kao i uvijek, malo ili nikako ne računaju.
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
