Europska integracija za nas znači da su ključne odluke u rukama birokrata u Bruxellesu, dok Hrvatski sabor služi samo kao “potpisni stroj”.

Ilustracija: Facebook / AI

Pojasnimo što je naša država izgubila tonući u razne unije, saveze i organizacije.

• Zakonodavstvo:

Hrvatska ne može više sama odlučivati o tržištu, zaštiti potrošača ili financijskim pravilima. Svaki novi zakon mora biti u skladu s EU pravilima.

• Proračun i ekonomija:

Deficiti, zaduživanje, investicije – sve pod nadzorom EU. Hrvatska ne odlučuje sama o svojoj gospodarskoj sudbini.

• Vanjska politika i sigurnost:

NATO i EU određuju sudjelovanje u vojnim misijama i embargima. Hrvatska formalno odlučuje, ali stvarna moć pripada saveznicima.

Vojska samo kao simbol:

• Hrvatska vojska formalno postoji, ali njena autonomija je minimalna.
• Svaka veća operacija ili vojnog angažmana izvan granica države mora biti usklađena s NATO saveznicima.
• Odluke o naoružanju, vojnim vježbama i strateškim prioritetima često dolaze izvana, kroz zajedničke planove i financijske okvire.
• U kriznim situacijama, Hrvatska vojska ne djeluje potpuno samostalno – ona prati odluke savezničkih tijela.

Ostalo nam je tek nekoliko simboličnih otoka autonomije: kultura, obrazovanje i lokalna samouprava. Sve ostalo – ekonomija, zakonodavstvo, vojska pod kontrolom je vanjskih tijela moći.

U stvarnosti, Hrvatska je država samo po imenu. Granice i zastava postoje, ali prava moć je gotovo nestala. Ostaci autonomije se i dalje tope i ostaju nam samo simboli: zastava, himna i mit o “suverenosti”. Izlaskom iz Jugoslavije mi nismo dobili samostalnu državu, nego smo se samo preudali u drugu Uniju.