Mnogi Hrvati vole filozofirati o našem porijeklu i veličini, ali nijedan ne zna odgovoriti kakav se to Hrvat odriče svojeg pisma? Kakav je to domoljub? Budući da je malo onih kojima je to bitno, onda ispada da nam nisu samo vođe izdajnici, nego da ih ima kao pljeve i među nama. Takvima je bitno da se prave pametni, da pričaju priče o nekoj dubokoj i dalekoj slavnoj povijesti i da prebrojavaju zrnca svima koji ih ne slušaju s divljenjem.
Pola Slavena štuje svoje pismo i ne dopuštaju da im njihova ostavština padne u zaborav. Grci također koriste svoje pismo i stavljaju ga na prvo mjesto. Arapi također. Kinezi isto. Ima još dosta naroda koji poštovanje prema svojim precima iskazuju kroz brigu za svoju nacionalnu ostavštinu.
Nažalost na toj slavnoj listi ponosnih naroda nema Hrvata. Oni se svoje glagoljice prisjete kroz dvije lekcije na školskom predavanju. Valjda misle da je to sasvim dosta i povijesti i ostavštine njihovih predaka.
Glagoljica se kod nas još može vidjeti samo u muzejima i dokumentarcima.
Nikome od naših velikih vođa na pamet nije palo da glagoljicu uvrsti i postavi kao glavno živo hrvatsko pismo. Oni nemaju nacionalni ponos i nije im problem pisati s tuđim pismom. Neki će reći…pa lakše je, svi u svijetu pišu latinicom. Istina, lakše je za mnoge ići lakšim putem, jer mnogima nije problem ni gubitak identiteta ni bijedan položaj u društvu onih kojima se dodvoravaju.
Narodi koji drže do svog identiteta ne skrivaju svoje relikvije da bi postavili tuđe. Njihove relikvije su uvijek na posebnom i istaknutom mjestu. I u Rusiji i u Grčkoj možete vidjeti latinicu, ali je ona uvijek ispod njihovog pisma, samo kao dodatak za putnike iz dalekog svijeta. I Srbija drži do svog pisma. I Bugarska. I Kina. A gdje smo mi, veliki napredni Hrvati za koje neki vole pričati kako smo veliki od davnina.
Gdje se izgubila ta veličina? Koja je to veličina kad je mnogima od njih draže tapšanje kolonizatora nego da budu svoji na svome. Nema tu veličine, nema ni vjere…samo je vidljiva potreba da se bude nečiji dobar sluga.
I nije samo tu naše ostavljeno i tužno zaboravljeno pismo bitno. Ovaj limitirani narod voli imitirati zapadnjake do te mjere da im je najmrže donositi vlastite odluke.
Primjer plandemije….i drugi su uveli maske, i drugi su tako i tako, pričekat ćemo da vidimo iskustva susjednih zemalja, ne znamo još ništa dok ne pročitamo tuđe radove, studije i direktive. Pa imamo li mi uopće svoje doktore, znanstvenike, svoje zdravstvene ustanove ili imamo samo klaune bez mozga koji samo otvaraju usta kad dođe neka vijest ili naredba izvana?
Isto tako primjer politike kod nas svi znamo, toliko je smiješan da svakog normalnog čovjeka baca u stanje očaja. Svakodnevno čujemo ovakve bijedne izjave…dobili smo direktive, rekli su nam da moramo ovako i onako i simbolična poruka koja od takvih bijednih grupa zapakirana stiže kao finalni zaključak…što će Hrvatu kuna kad briselski euro bolje miriše!
Drugi su za nas odredili kakvo se sjeme sadi, kako se uzgajaju životinje, koje riječi i pozdrave smijemo, a koje ne smijemo govoriti, kakvu hranu jedemo.
Toliko mi se povraća na ovaj sluganski mentalitet da osjećam slabost čim počnem razmišljati o stanju ove pogubljene nacije.
Jer samo je mali broj onih koji imaju ponos i samopoštovanje. Ostali s takvim užitkom gutaju svako strano s*anje od filmova, muzike, odjeće, arhitekture kuća, stranih uvezenih proslava i praznika, stranog nemorala. Svi su u ekstazi dok se guše u tuđim go*nima, a sve svoje su sakrili i makli iz postojanja, jer ljigavci ne cijene ni tradiciju ni svoje pretke.
Previše njih među nama odreklo se i svojih korijena i svog identiteta i kompletno stanje u državi nam zorno potvrđuje i pokazuje to. I onda se naposljetku nije ni potrebno više čuditi zašto su se Hrvati tako lako odrekli svoje kune.
Pa nije to njihovo prvo okretanje leđa svom identitetu, a sve u svrhu da se dodvore i svojim i stranim vođama, da se odreknu vlastitih odluka, da prepuste skrbništvo o sebi nekom drugom, jer većina ima posebne potrebe i nisu sposobni brinuti o sebi. Odricanje od kune je samo jedna sličica u nizu u hrvatskoj sramotnoj povijesti bez identiteta. Isti ti su se odrekli i glagoljice, i svake svoje moralne tradicije, i svoje kuhinje i recepata jer eto, sviđa im se zapadna.
I onda najzad imamo apsurd da ti u takvoj državi netko spočita ako slučajno kažeš peškir, čorba ili ačim jer svi dožive slom ako kažeš srpsku ili tursku riječ, ali ako *šprehaš onda si gospodin i ako *spikaš cool, super, ok idemo na ‘party’, onda si popularan i pravi moderan lik.
Tako se groze svega s istoka i juga od Bosne pa do Rusije, jer gospodi odgovara samo zapadni povjetarac i lanac oko vrata. Izmislit će takvi da su potomci bilo koga, ali samo nisu od Slavena, jer im Slaveni smrde. Izrugati će najveću svjetsku piramidu u Bosni, jer valjda ona egipatska im bolje paše jer služinčad želi pjevati kako dirigira Zapad.
Izrugati će takvi i slavenske Vede, jer im one smrde na Srbe, a nemaju pojma da je u tim Vedama i dio njihove povijesti, onaj dio kojeg su se odrekli. Stoga svi koji se nadaju da će nam biti bolje kažem ukratko da neće jer narod koji se odriče sebe, odriče se i svoje budućnosti.




