Pitaju me Senfovi miševi zašto Bandiću nisam ulijetao na presice. Dat ću javan odgovor: Tada još nisam bio u Saboru i prolazio sam Trgom bana Jelačića, Bandić je tamo stajao okružen hrpom novinara i ja sam mu uletio s konkretnim pitanjem:

„Zašto ste mi poslali dvije ovrhe za dva neplaćena računa za vodu, umjesto da ste oba računa objedinili pod jednu ovrhu i tako prepolovili trošak ovrhe?“

Pazite Bandićevog odgovora:

Umjesto da mi kaže, ‘vi ste provokator sa Cvjetnog trga koji je prosvjedovao skupa s Tomaševićem protiv mene’, ili – ‘vi ste kvazi političar’ jer sam se u vijeću gradske četvrti borio protiv njegovih drugova, on meni odgovara PRED KAMERAMA:

„Žao mi je zbog toga, ovdje je moja kolegica, molim vas, javite se njoj, dat će vam vizitku, sutra joj se javite i problem će biti riješen.“

Znači moje konkretno pitanje on nije doživio kao provokaciju, niti mi je rekao da je to presica za medije i da građani na njoj nemaju što raditi.

S poštovanjem i bez omalovažavanja mi je dao odgovor ispred svih tih kamera. Zbunio me totalno svojim pristupom, čak sam mu se i zahvalio. Mediji možda i danas imaju snimku te interakcije.

Također, Bandić, kakav god da je bio, hodao je među građanima i SVATKO mu je mogao prići i reći mu što god je htio – I LJUDI SU TO ČINILI. Družio se s ljudima, za razliku od Tomaševića čije socijalne vještine su po mom sudu ravne nuli.