Senf, dao si mi misliti. Pitao sam se kako odgovoriti na tvoju optužbu da živim od apartmana i na kraju sam shvatio da je svaki pokušaj opravdavanja zapravo u potpunosti besmislen. Ja se nemam čega sramiti, jer za razliku od mnogih ljevičarskih aktivista ne parazitiram na državnom proračunu već uplaćujem u njega.
Da Senf, dobro si čuo, ja kao lojalni građanin uplaćujem i u gradski i u državni proračun. Pritom ne primam nikakve novce ni od države ni od grada za svoj aktivizam. Ni Soroš me ne financira. Ne znam što da ti odgovorim, osim da živim od svoga rada i da vodim svoj apartman kojeg čistim, da Senf, i WC, i usisavam i perem veš i suđe kad ostane iza gosta. I radim marketing za njega i web stranicu.
I zamisli Senf, ne osjećam zato nikakav sram, osim ako je po tvom sudu sramotno živjeti od svog rada i raditi za sebe, a ne biti socijalni parazit i živjeti na grbači drugih ljudi.
Ali jednu stvar ću ti reći, da si ikad u životu radio u realnom sektoru, funkcionirao i borio se na tržištu, nikad, ali baš nikad mi ne bi takvo što predbacio jer bi znao da kad nisi podoban uhljeb, novac ne pada s neba i svaki euro moraš sam zaraditi.
Ali svojom bizarnom optužbom zapravo si rekao sve o sebi, svojim vrijednostima i odnosu prema radu.
Senf… vidimo se uskoro!
