Životni standard nikada nije bio gori. Prije manje od 50 godina čovjek je od svoje plaće mogao napraviti kuću, školovati djecu, kupiti namirnice za ručak i još bi mu ostalo nešto da uštedi. Danas čovjek ako želi poslati dijete u prvi razred srednje škola mora izdvojiti više od pola svoje mjesečne plaće samo za knjige, a za ostale stvari nek’ se snalazi.
Kako je moguće da su naši stari mogli od svoga rada živjeti, a da danas ljudi moraju kalkulirati hoće li ovaj mjesec uopće moći platiti račune, poslati dijete u školu ili otići u nabavku prehrambenih namirnica? Što se tiče životnog standarda ljudi, činjenica je da je prije bilo bolje i ljudi su nekako preživljavali, nisu morali kalkulirati.
Kako je moguće da je inflacija toliko jaka da ubija obične građane, a da raste vrijednost dionicama najvećih korporacija svijeta, da rastu bonusi i plaće onima na vrhu korporativne piramide?
Apsurd je da svijet ima sve više milijardera, a da građani sve gore žive. Ovom društvu potreban je veliki ekonomski reset jer socijalna nepravda je sve vidljivija i gora. Sramota je da u visokotehnološkom svijetu radnik mora živjeti kao rob. Oskudica se stvara umjetno, a novac je stvar dogovora. Svijetom vladaju vampiri i paraziti koje moramo ukloniti ako želimo istinsku slobodu i socijalnu pravdu.
