Pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i Ukrajine nedavno su završili bez preciznih dogovora, ostavljajući za sobom niz kontroverzi i pitanja o budućnosti ukrajinsko-ruskog sukoba te su vjerojatno bili samo uvodni. Prema izvorima bliskim pregovorima, američki predsjednik Donald Trump zatražio je od ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da se odrekne okupiranih pokrajinskih prostora koji su trenutno pod de facto ruskom kontrolom. Izim toga, Trump je tražio da Ukrajina u godinima koje dolaze prihvati izvoz minerala u vrijednosti od 500 milijardi dolara za Ameriku, što bi se tretiralo kao povrat duga za pomoć kojeg je Ukrajina primila tijekom ratnog sukoba s Rusijom.

Trumpova strategija: Maksimizacija zahtjeva

Trump, poznat po svom agresivnom pregovaračkom stilu, očigledno je maksimizirao svoje zahtjeve kako bi postigao većinu onog što doista želi. Njegov pristup nije nov – on uvijek postavlja visoke ciljeve kako bi stvorio prostor za kompromis. Iako su njegovi zahtjevi na prvi pogled nevjerojatni, oni su dio šire strategije kojom nastoji postići dugoročne ciljeve.

Trump očito zna što čini i što namjerava a njegova taktika često uključuje pritisak na suverene države kako bi ostvario ekonomske i političke koristi za SAD.

Novac kao glavni motiv

Trump se okružio uspješnim poduzetnicima i biznismenima koji su stručnjaci u stvaranju profita. Za njega, kao i za mnoge u njegovom krugu, novac je glavni motiv. Američka ideologija, koja sve gleda kroz prizmu ekonomske koristi, jasno se ogleda u Trumpovom pristupu prema Ukrajini.

Zahtjev za izvozom minerala u vrjednosti od 500 milijardi dolara samo je jedan od primjera kako SAD nastoji monetizirati svoju ulogu u globalnim sukobima. Nije riječ samo o pomoći Ukrajini, već o stvaranju ekonomskih benefita za američke tvrtke i državu.

Odnos prema Europi: “Lizogusci” i “potrošeni kurtoni”

Trump nikada nije skrivao svoje prezirenje prema europskim političarima koje je Amerika tradicijski podržavala i financirala te mnoge kao podmićene pozicionirala. Prema njegovom mišljenju, ti su političari postali “potrošeni kurtoni” – figure bez ikakvog utjecaja koji više ne služe američkim interesima.

Trump ne želi imati posla s njima, smatrajući ih nesposobnima i beskorisnima parazitima te da godinama unišavaju svoje narode i upropaštavaju države kojima su na čelu. Umjesto toga, on očito preferira direktne pregovore s moćnim igračima poput novooživljenog ruskog predsjednika Vladimira Putina, u kojeg navodno ima dugogodišnje povjerenje.

Budućnost Zelenskog i uloga Putina

Prema Trumpovoj viziji, datum odlaska Zelenskog s vlasti samo je pitanje trenutka. Ukrajinski predsjednik, odbijajući prihvatiti američke zahtjeve, možda je sebi potpisao političku smrtnu kaznu.

Trump ima reputaciju nemilosrdnog igrača koji ne ustručava koristi dosjee iz “ladica” kako bi eliminirao svoje protivnike. Ako Zelenski ne prihvati američke uvjete, mogao bi biti izložen političkom i medijskom linču, što bi ubrzalo njegov pad s vlasti.

Ovaj slučaj podsjeća na opasnost od američkih geopolitičkih igara. SAD su poznate po svojim dubokim i dugoročnim planovima koji često nadilaze trenutne interese.

Jedna od teorija je da Amerikanci žele potaknuti sukob između Europske unije i Rusije, kako bi osigurali svoju dominaciju na globalnoj sceni.

Ako EU uđe u direktan sukob s Rusijom, to bi omogućilo SAD da ostanu po strani i uživaju u miru i ekonomskom prosperitetu sljedećih 50 godina.

Propali pregovori između Amerike i Ukrajine samo su širi dio mozaika geopolitičkih igara. Pretpostavit je da su razgovori između Trumpa i Zelenskog tek bili početni i da nisu skroz gotovi, jer Ukrajina će navjerojatnije i dalje biti američki partner. Trumpovi zahtjevi, iako na prvi pogled ekstremni, dio su strategije koja ima za cilj maksimiziranje američkih interesa.

Na žalost Ukrajina je država u ratu i nalazi se u poziciji slabijeg igrača, a njezin čelnik Volodimir Zelenski, suočava se s teškim odlukama koje bi mogle odrediti ne samo njegovu sudbinu, već i sudbinu cijele jugoistočne europske regije.

U među trenutku dok polupismeni europski čelnici kao neupotrebljivi brljavci za sadašnjicu i dalje bezglavo razglabaju o izmislicama i glupostima koje im centri moći kroz UN-ove agencije nametnu kroz smjernice sveuništvajućih UN-ovih Agendni, poput Agende 2030, pa kao takvi smatraju da Europa mora biti oprezna – američki planovi su uvijek višeslojni, a njihove posljedice mogu biti dalekosežne. Proteklih su pet godina od početka 2020. čelnici europskih država i institucija kao genocidni zločinci lažnim pandemijama i klimatskim promjenama kakve ne postoje programski strašili i na prjevaru pod prjetnjama robotizirali većinu Europljana te ih tako kao zaglupljene biorobote UN-ovom Agendom 2030 pripremili za nestanak kao i njihove države.