Madrid: Povećanje stanarine od 275% i deložacija 87-godišnjakinje doveli do masovnih prosvjeda.
87-godišnja žena tijekom prisilnog iseljenja nakon više od 70 godina izbačena je iz svojeg stana u Madridu: slučaj Maricarmen Abascal izazvao je žestoke prosvjede i burnu raspravu o stambenoj krizi u Španjolskoj. Sada preokret: starija žena smije se vratiti u svoja četiri zida. No ljevica ne dira u pravi uzrok stambene oskudice.
Abascal je 23. rujna iseljena iz svojeg stana u madridskoj četvrti Retiro i odvedena u bolnicu. Ali ne iz zdravstvenih razloga: izbačena je iz svojeg dugogodišnjeg doma. Starija žena uselila se 1956. godine s roditeljima u stan u ulici Calle Alcalde Sainz de Baranda. Nakon smrti roditelja preuzela je njihov stari ugovor o najmu. Dugo je plaćala najamninu od oko 500 eura. Godine 2018. nekretninska tvrtka Urbagestión kupila je zgradu.
Novi vlasnici pronašli su pravnu mogućnost za raskid starog ugovora o najmu. Potom su drastično povećali najamninu. Isprva su tražili 2.650 eura – povećanje od oko 275 posto. Kasnije su najamninu smanjili na 1.650 eura. Za Abascal, koja je teško invalidna i u invalidskim kolicima, i taj je iznos ostao nepriuštiv – prima mirovinu od samo oko 1.350 eura.
Zato je nekretninska tvrtka pokrenula sudski postupak radi iseljenja i dobila spor na sudu. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja iseljenja, prošle je srijede starija žena uz policijsku intervenciju izbačena iz svojeg stana. Slučaj je izazvao ogorčenje diljem Španjolske i doveo do masovnih prosvjeda. Deseci tisuća ljudi prosvjedovali su pod geslom „Ni una Maricarmen más“ („Nijedna Maricarmen više“) protiv stambene oskudice i visokih najamnina. U Madridu je ispred sjedišta konzervativne regionalne vlade na trgu Puerta del Sol podignut prosvjedni kamp s desecima šatora.
Zahtjevi prosvjednika glasili su: prisilna iseljenja ubuduće bi trebala biti moguća samo ako se pogođenima ponudi alternativni stan. Ugovori o najmu moraju se sklapati na neodređeno vrijeme, a postojeći ugovori na određeno trebali bi se automatski produljivati. Osim toga, najamnine bi trebalo zamrznuti ili ih barem uskladiti s kretanjem prihoda. To su tipični ljevičarski zahtjevi. Pravi uzrok stambene oskudice pritom nije došao na dnevni red: ilegalni imigranti koji su tako srdačno dobrodošli i toliko važni lijevoj vladi da ih se u velikom broju legalizira, negdje moraju stanovati. Na ljevici se to, međutim, vrlo zgodno prešućuje.
🇪🇸 Se ejecuta el desahucio de Maricarmen, una mujer de 87 años con un 50% de discapacidad, que residía desde 1956 en un piso en el barrio de Retiro, en Madrid, España.
— Alerta Mundial (@AlertaMundoNews) September 23, 2026
La Policía Nacional ejecutó esta mañana el desahucio forzoso después de que la empresa propietaria,… pic.twitter.com/gTfwCSWu7J
I Abascal se svakako upućuju i kritike: njezin prihod navodno je u okvirima španjolskog prosjeka, a njezin stan, koji je ionako veći nego što joj je potreban, nalazi se na vrlo dobroj lokaciji, tako da je nova najamnina opravdana. Neki smatraju da se trebala iseliti još prije nekoliko godina. Zbog njezina odbijanja optužuju je za tvrdoglavost i besramnost.
Prosvjed je ipak urodio plodom: nakon dugotrajnog javnog pritiska započeli su pregovori. Prema španjolskom dnevnom listu El País, predstavnici Maricarmen Abascal u ponedjeljak navečer postigli su dogovor s nekretninskom tvrtkom: starija žena smije se vratiti pod novim uvjetima najma – ukupno opterećenje trebalo bi otprilike odgovarati dosadašnjih 500 eura za najamninu, režijske troškove i troškove zgrade. Ugovor vrijedi osam godina.
Masovna migracija dovodi do stambene krize
Pritisak je urodio plodom. Međutim, temeljni problemi na španjolskom tržištu nekretnina ostaju neriješeni. Od 2015. godine najamnine su u cijeloj zemlji porasle za gotovo 90 posto. Osobito u velikim gradovima poput Madrida jeftini stanovi postaju sve oskudniji.
Lijeva vlada premijera Pedra Sáncheza, koji je na dužnosti od lipnja 2018., nakon prosvjeda najavila paket mjera i predstavila se kao spasitelj. To je apsurdno: nije iznenađujuće da i u Španjolskoj nakon godina masovnog useljavanja koje je vlada poticala nedostaje stambenog prostora. To je posljedica prioriteta koji nisu naklonjeni građanima. Stranka VOX već je na X-u prikladno podrugljivo poručila: „Cijela Španjolska zna da bi, da se umjesto Maricarmen zvala Morocarmen, imala kuću.“
Broj stanovnika Španjolske posljednjih nekoliko godina gotovo isključivo raste zbog useljavanja. Od početka 2018. do sredine 2026. broj stanovnika povećao se za oko 3,1 milijun, na nešto manje od 50 milijuna. Time je nastala znatno veća potražnja za stambenim prostorom nego što je izgrađeno novih stanova. Zašto vlada toliko naklonjena migraciji to nije spriječila masovnom stambenom izgradnjom? Prema procjenama španjolske središnje banke (Banco de España), od 2021. nastao je manjak od oko 755.000 stanova – do 2028. broj bi mogao premašiti milijun.
Velik priljev stanovništva bez odgovarajućeg povećanja ponude stambenog prostora nužno dovodi do rasta najamnina i kupoprodajnih cijena, i to ne samo u Španjolskoj. To je jednostavna logika ponude i potražnje. Nije iznenađujuće da investitori profitiraju od rasta najamnina. Međutim, učiniti izgradnju novih stanova izrazito neprivlačnom zbog lijeve politike također neće riješiti problem. Remigracija, međutim …
