Dragi prijatelji, jučer sam vam obećao da ću nakon pjesme Talijanaši, danas objaviti pjesmu Ča ste vi Istrijani?.
To činim s radošću i veseljem,a posebni motiv dala mi je naša odnarođena Lidija Motika Baštijanić koja je u današnjoj epizodi njezine Kuhinje i opet istaknula da je ona, slušajte molim vas, rođena u Furlaniji.
Užas!!!!
Njezinu emisiju treba momentalno skinuti s programa HRT-a.
Istra nije nikada bila Furlanija ni Italija. Istra je, nažalost, bila pod strašnom Mussolinijevom okupacijom (1918- 1943).
Gospođa Lidija ni u ovoj epizodi nije zaboravila istaknuti, između ostalog, MI TALIJANI VOLIMO….
SRAMOTA!!!!!!!
Nadam se da će sutrašnji Sabor IDS-a u Novigradu izabrati pravo rukovodstvo koje će znati čuvati, njegovati i razvijati pravi istarski identitet.
Talijanski jezik definitivno nije dio istarskog identiteta. Smatram da bi IDS pod hitno morao ukinuti talijanski jezik kao drugi službeni jezik u Istri i u osnovnim i srednjim školama uvesti kao obvezni nastavni predmet Čakulajmo po našu.
Ovdje želim po ne znam koji put ( o tome pišem već dvadesetak godina) istaknuti i naglasiti da u Istri nema PRAVIH TALIJANA VIŠE OD 1 POSTO.
Nažalost, odnarođenih Hrvata, izdajica hrvatskog roda ima popriličan broj.
Ča ste vi Istrijani?
Skužajte, nisan dobro kapija,
ma ča me vero pitate:
Ča ste vi Istrijani?
Ma, ča vas ni sram to mene pitati?
Kako se samo usudite?
Od kuda van ti kuraj?
Moran van, lipi moj gospodine,
reći, da ste me jako rabija.
Radi kušencije van neću
grdu besidu reći,
ma vero van moran povidati
da ste me grdo ufendija.
I, znate ča, mi se pera
da vaše beside
peljaju vašu želju
na štrambi put,
na štrambu bandu.
Vi kako da biste stili
da smo mi Istrijani
vni ča su nas od pamtivika
za hlapce i ljude druge file držali.
Vi kako da biste stili
da smo mi Istrijani
vni ča su nas od vajka
kreli, ubijali, u jame hitali
i ščavima zvali.
Ne, ne, lipi moj gospodine,
ni to tako kako Vi pensate
i kako bi Vi stili da bude.
Vi ste grdo žbalja.
Vi ste, moj gospodine,
sigurno z nikon nesnagon od čovika kušelja,
ki se za par lir proda i ki,
prije nego se je sebe
i svojih korini odreka,
ni na patnje i muke
svoga naroda pensa.
Radi tega ću van,
dragi moj gospodine,
lipo povidati ča smo mi Istrijani.
Zapoštajte vo ča ću van sada reći:
Istrijan je od vajka,
kako bi moj pokojni did reka,
prije svega trpežan i pravi čovik bija.
Za svoju fameju i za sebe
vajka je škrbija,
po cile dane i noći je dela i ribu peška.
U nedilju h maši je hodija
i Bogu se molija.
Nikad ninega ni ufendija.
Kadi kodar je moga, svaken je pomoga,
na svoje veselje i sriću dragega Boga.
Srićan sam
ča svaki nacionalno osvišteni Istrijan zna
da ste se kujena
i da ni tako kako ste Vi, moj gospodine,
šporko pensa.
Svoji na svojen
od vajka smo želili biti.
Tuje gospodare
nikad nismo želili imati,
po svitu smo morali bižati
da bi glavu mogli škapulati.
I još ništo ću Vas zamoliti
– škodu u našem vrtlu
nan nemojte nikad delati,
kunfine i zide u naših korti
nan nemojte zidati,
naše žirje nan nemojte ticati i
– vidit ćete –
vajka ćete naš preteja biti
i z bukalete z nami istrijansko vino piti.
I, još samo to da znate,
pravi Istrijan,
da se dobro kapimo,
od vajka Hrvat je bija
i za vajka to će ustati.
Zbog svega tega Vas molin,
nemojte me nikad više takove štupidece
– Ča ste vi Istrijani, pitati.
A vni ča su zabili od kuda su,
čigovi su i kako su se nikad zvali,
neka he sram bude
i neka h vragu gredu,
a dragi Bog neka njin grihe oprosti.
Voljenoj hrvackoj Istri z ljubavlju i nacionalnim ponosom.
