Hrvatska je i opet pokazala svoje pravo lice i, nažalost, veliku apolitičnost.
Nisam mislio pisati o predsjedničkim izborima, ali kako me ljudi iz svih krajeva Lijepe Naše zovu, pitaju, žele čuti, žele znati što mislim o netom završenim prvim krugom predsjedničkih izbora, ipak sam se, kako svima ne mogu odgovoriti na njihovu znatiželju, odlučio napisati moj kratki osvrt na bezidejne kampanje i odgovoriti na bezbroj vrlo interesantnih pitanja, mišljenja i stavova mojih prijatelja i znanaca.
Dragi moji, evo što ja mislim o smijuriji ovih predsjedničkih izbora.
Kao prvo, čestitam gospodinu Zoranu Milanoviću premoćnu i uvjerljivu pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora.
No, odmah želim i dodati da sam na njegovom mjestu, istog trena, bez imalo oklijevanja zahvalio bih se i odbio prihvatiti postignuti rezultat.
Zašto bih to učinio?
Učinio bih to iz jednostavnog razloga, jer je izlaznost na birališta bila vrlo, vrlo niska (36,09%).
Dalje, ja, na njegovom mjestu, ne bih htio biti predsjednik tek jedne trećine Hrvata. Ja bih želio biti predsjednik svih građana Lijepe Naše.
Moj izbor za predsjednika Hrvatske prihvatio bih tek onda kada bi na birališta izašlo najmanje 60% hrvatskih građana.
O izborima ne bih trošio previše riječi i gubio previše vremena, jer sam o tome već pisao u nekoliko navrata, a i brojni stručni i manje stručni komentatori, rekli su svoje mišljenje o dragim nam kandidatkinjama i kandidatima.
O njihovim bezidejnim kampanjama i o njihovom ne baš lijepom ponašanju te o njihovom javnom i međusobnom komuniciranju da i ne govorim.
A, vama dragi moji prijatelji i poštovani znanci, iskreno ću reći:
Broj 1. Izbore za predsjednika Republike trebalo bi ponoviti (bez drugog kruga).
Broj 2. Izbori bi bili valjani jedino pod uvjetom da izlaznost na birališta bude najmanje 60%.
Broj 3. Na čelu Države, trebamo osobu profila Marije Selak Raspudić (civilizirana, kulturna, ugodna, pristojna, skromna, moralna, obrazovana, osoba širokih horizonata, neovisna o nikakvim stranačkim ideologijama, privržena narodu i domovini, a ne bolesnom egu) i
Broj 4. Osoba njezina profila i karakternih osobina na Pantovčak ne želi doći zbog toga da bi vladala, nego da bi služila svome narodu i poštivala Ustav te da bi kao ugledna građanka i zrela političarka na pravi način gradila i njegovala društveno-politički ugled Hrvatske u svijetu.
Nemojte mi što/ča ili kaj zamerit. Nisam politički obojen nikakvim crveno-crnim bojama ni lijevo-desnim utezima.
Živim za moj narod i za moju domovinu, a nisam ni navijač gospođe Marije Selak Raspudić, nego po mom skromnom mišljenju mislim da se od ponuđenih nam kandidata gospođa Marija Selak Raspudić znatno više ističe od ostalih sudionika u utrci za Pantovčak svojim humanim i političkim vrijednostima.



