Odavno smo, nažalost, nijemi svjedoci kako politika u svijetu, a i kod nas nemilice generira režirane ratove, teror, tugu, strah, tjeskobu i siromaštvo.

Gospodo ljubitelji smrti, krvi i masovnih grobnica, recite nam, molim vas – do kada će trajati ta vaša krvožednost, ubijanje nevinih ljudi i razaranje gradova i sela diljem svijeta?

Uplakana djeca, ražalošćene majke i očevi, nemoćne starice i starci cijeloga svijeta na koljenima vas mole da nam jednom zauvijek prestanete uništavati živote i razarati ovaj od dragoga nam Boga poklonjeni svijet.

U ime svih njih i u svoje osobno ime to isto vas molim i ja – dječak kojemu su vaši preci 9. siječnja 1944. godine ubili i žive spalili dvanaest članova njegove obitelji i još ubili 42 mještana u tragičnoj šajinskoj noći.

Taj nesretni dječak ne može vjerovati da ponovno, nakon toliko godina, svjedoči novom pomračenju uma i mogućem trećem svjetskom ratu.

 Taj dječak se s pravom pita: gdje je nestao čovjek, gdje je nestala humanost, gdje je nestala ljubav?

Gospodo političari (čitaj: neljudi), u ime obespravljenih ljudi cijeloga svijeta, molim vas, vratite se dragome Bogu. Ne želimo zbog vas gubiti nadu u bolje sutra. Dozvolite nam da spasimo ovaj predivan svijet.