Sređujući moj Press Clipping, među brojnim objavljenim prilozima i člancima, pronašao sam i moju kolumnu objavljenu 14.listopada 2011. godine u Hrvatskom slovu pod naslovom U glavi mi se čuda tega miša, mota i vrti.
Kako je sadržaj moga priloga u rubrici Moj Dnevnik, bio uglavnom posvećen mojoj dragoj rodnoj Istri i fašizmu koji zahvaljujući crnokošuljaškoj ljubavi istarskih talijanaša (izdajicama hrvatskog roda), danas, zbog njegove aktualnosti, objavljujem izvadak iz te kolumne.
Veliki August Šenoa mi šapuće da ne zaboravim na Kuginu kuću.
O, baš mu hvala : ide vrijeme, prođe rok, eto (i opet) vraga (čitaj: fašizma i talijanaštva) skok na skok.
S dužnim poštovanjem prema svima onima koji vole Hrvatsku i humanizam, pozivam vas, dragi moji čitatelji, na šetnju novijom hrvatskom poviješću.
Pa da krenemo kroz moj povijesni arhiv istine o Istri.
Počet ću s novinskim prilogom Silvija Tomaševića objavljenom u Večernjem listu od 21. rujna 2009. godine. pod naslovom Pet tisuća Hrvata želi za premijera uz Jadranku Kosor i Silvia Berlusconija
„Oko 5 tisuća stanovnika Istre, Kvarnera i Rijeke zatražilo je talijansko državljanstvo u posljednje 3 godine, rekao je talijanski generalni konzul Fulvio Rustico na skupštini Unije Talijana u Puli.
Budući da i u Italiji od nedavno postoji mogućnost posjedovanja dvostrukog državljanstva, hrvatski državljani koji zatraže talijansko državljanstvo ne moraju se odreći hrvatskog. Prema talijanskome zakonu, nastavlja Silvije Tomašević, za dobivanje talijanskog državljanstva postojalo je vremensko ograničenje.
Po Fulviu Rusticu je oko 5 tisuća stanovnika Istre, Kvarnera i Rijeke dobilo talijansko državljanstvo, a prema Zakonu donesenom 2006. godine, koji nema vremenskog ograničenja, talijansko državljanstvo zatražilo je 5 tisuća osoba.
Zašto mladi u Hrvatskoj traže talijansku putovnicu?
Uglavnom to čine, odgovara sam sebi Silvije Tomašević, kako bi se lakše mogli upisati na talijanske fakultete.
Svakome onome tko iole malo bolje poznaje istarsku svakidašnjicu, jasno je da to nije jedini razlog – u Istri jednostavno sve više cvjeta talijanaštvo i zaljubljenost u fašizam.
Prigodom moga javljanja u Hrvatskom slovu 11. rujna 2009. godine, u članku pod naslovom Za Istru treba imati dušu između ostalog sam napisao: Što se tiče ljubavi naših Istrana prema svemu talijanskom, tu nam naši dragi susjedi Talijani doista ne mogu zamjeriti ama baš ništa.
Mi i dalje činimo sve kako bi im se dodvorili i javno priznali kako nismo zaboravili na teška (čitaj: njima draga Mussolinijeva vremena) u našoj hrvatskoj Istri.
Kod jednog dijela istarskog pučanstva iz dana u dan ta ljubav prema fašizmu poprima razmjere pravih izljeva talijanaštva da se čovjek mora upitati: kamo to ide i zbog čega je to tako?
Nakon svih prava (jezik, škole, vrtići, javna glasila, udruge, klubovi…) koje uživaju u Hrvatskoj kao nacionalna manjina (pravih Talijana nema više od 1 posto od ukupnog istarskog pučanstva, ali talijanaša ima, nažalost, popriličan broj) uz svesrdnu pomoć nove hrvatske demokratske države, zbog njihove sveopće ofanzive, mi Hrvati u Istri uskoro ćemo ponovno morati u talijanske škole, kako bismo mogli ravnopravno sudjelovati u javnom, društveno-političkom i kulturnom životu.
Meni ni denas u glavu ne gre kako si, dragi moji talijanaši, u oči morete gledati, na talijansken predikati, Talijanima se delati.
Moren van iskreno povidati da san jako žalostan kada vidin ča se denas joped oko nas dogaja. Ljudi moji, ma ča van ni bilo dosta svega grdega ča su nan te tuje i domače hudobe i izdajice za vrime Mussolinija delale kada su nas na svoje prikrstili, ščavima zvali, ricinusovin uljen i morskon vodon naše babe i dide, naše matere i oce napijali, na sve foze mučili i u jame hitali.
I unatoč tome mi i dalje čitamo, slušamo i gledamo priče o Štokovićevom zidu srama u Bujama, o odluci općinskog vijeća Tar-Vabriga o uvođenju obveznog učenja talijanskog jezika u osnovnoj školi, o sreći talijanskih prvašića (šk. god. 2010.11.) Belevića, Brajkovića, Brčića, Duke, Grubice, Klarića, Knapića…
O istarskim Talijanima mogao bih još na dugo i na široko, ali prepuštam čitateljima HS da iz nasumce izabranih prezimena Lešić, Matić, Bastijanić, Petrović, Slipćević, maturanata talijanske srednje škole „Dante Alighieri“ iz Pule šk. 2009/10, sami zaključe kako ljubav prema svemu talijanskom u Istri i dalje lijepo i nesmetanom cvate pod patronatom usvojenih demokratskih zakona uz svesrdnu pomoć najviših hrvatskih političara.
Tako je nedavno predsjednik RH Ivo Josipović ponosno izjavio: Sretan sam što sam predsjednik i naših Talijana. Bravo, dragi naš predsjedniče. Tako to rade pravi demokrati. Izdaleka čujem zanosni glas istarskog župana Ivana Jakovčića u prepunoj pulskoj Areni za vrijeme posjeta talijanskog predsjednika Napolitana – Viva Italia!
Neka ih je, ali ja se ipak više slažem s pazinskim gradonačelnikom Renatom Krulčićem koji je za vrijeme pazinskih rujanskih dana u svom nastupu istaknuo da je borba protiv fašizma bila teška i dugotrajna, ali svi moraju znati da Hrvati više nisu poslušno roblje.“
Na kraju našeg današnjeg druženja pozivam gospodina Plenkovića, njegovu Vladu i hrvatski Sabor da pod hitno ukinu talijanski jezik kao drugi službeni jezik u Istri; da temeljem zakona o hrvatskom jeziku ukinu sve nazive mjesta, putokaza, natpisa na talijanskom jeziku; da momentalno smjene Furia Radina s mjesta potpredsjednika hrvatskog Sabora i da sve talijanaše zamole da krenu u matične urede i vrate svoja potalijančena prezimena u izvorni hrvatski oblik.
A, mainstream medije molim da prestanu podržavati u svijetu već davno osuđeni Mussolinijev fašizam.
Draga gospodo, u ime nacionalno osviještenih i ponosnih hrvatskih Istrijana i u moje osobno ime, unaprijed vam se zahvaljujem na razumijevanju i, duboko se nadam, vašim pravednim odlukama.
