Povijest je najbolji svjedok vremena, a istina je najbolje oružje protiv svake laži i svakoga zla, a talijanaštvo je veliko zlo i nema nikakve veze s ISTRIJANSTVOM i istarskim identitetom.

Naglašavam, talijanaštvo doista nema nikakve veze s istrijanstvom kao što ni IDS nema nikakve veze s hrvatskom Istrom.

IDS je stranka koja čuva, njeguje i podržava neizlječivu bolest Mussolinijevim fašizmom zadojenih izdajica hrvatskog roda u dragoj mi i voljenoj hrvatskoj Istri.

Zagovaratelji i njegovatelji talijanaštva u Istri, najljepše vas molim da krenete u lustraciju porijekla istarskih „TALIJANA“ i da se uvjerite da u Istri takoreći nema Talijana, ali, nažalost, talijanaša ima u izobilju.

Po meni u Istri bi pod hitno, da, dobro ste čuli, pod hitno i bez oklijevanja trebalo odmah ukinuti talijansku manjinu i talijanski jezik kao drugi službeni jezik u Istri.

Što se manjina tiče, to vrijedi i za sve druge manjine. Mi koji živimo u Lijepoj Našoj svi smo jednakopravni građani RH.

Onima kojima se to ne sviđa neka slobodno odjure u njihove drage „domovine“.

Gospodo vlastodršci i častohlepci te vi fašističkim crnokošuljaškim dušama zaraženi talijanaši, prestanite nas trovati i razjedinjavati.

Dosta nam je bilo vaših laži i vašega terora. Mi nacionalno osviješteni Hrvati želimo živjeti u miru, slozi i pravom suživotu.

Na ovu moju temu talijanaštva mnogi znanstvenici, sveučilišni profesori, poznati novinari i istinski istrijanski hrvatski rodoljubi dali su mi punu podršku i velike aplauze.

Njihova imena neću spominjati da im slučajno ne bi vlastodršci napakostili.

No, izjavu podrške moje drage prijateljice Vesne Radunović, nekadašnje djelatnice Podgoričke televizije, koja već dugo živi u New Yorku, moram objaviti.

„Dragi moj Markiću, vi imate talijanaše, a mi posrbice. Moja Crna Gora je okupirana. Očajna sam!“,

Mojoj dragoj Vesni odgovorio sam : „Draga Vesna, ljubim Te, jednako kao i Ti, osjećam se i ja. Strašno mi je – žalostan sam.“

Talijanaši

Ljudi moji,

ma ča vas ni sram

jeni druge u oči gledati

po talijanski se pominjati i

Talijanima se delati.

 Ma ča ste pamet zgubili,

ča ste se smutili,

ča ste zabili

ča su nan fašisti delali,

ča ste zabili

ča smo pod njihovin škornjami

i bajunetami provali.

Ščavima su nas zvali

na sve foze tukli i mučili,

trovali, u pržune i u jame hitali,

naše divojčine silovali…..

Ča ste zabili kako su nan

branili  naš jezik govoriti

i svoji na svojen biti.

Ča ste zabili kako su nan

hrvacka imena i prezimena

na talijansku kambijivali.

Denas, toliko lit pokle tega,

vi bite, dragi moji podrepaši,

kako i vaše babe i didi

želili nan kamiđe nere

obući i po svojen narodu tući.

Ma znate ča, da naprid ne gren,

dragi naši talijanaši,

budite vi ča ćete,

ma vas ništo molin,

stanite prid špegalj

i on će van

bolje od mene povidati

kakovi Radinovi kumpanji ste vi.

Neka van dragi Bog i naša prelipa i ponosna

hrvacka Istra grihe uprosti.

Tornajte se na izvor,

tamo je voda najbistrija i najčišćija.

Ča ste vi Istrijani?

Skužajte, nisan dobro kapija,
ma ča me vero pitate:
Ča ste vi Istrijani?
Ma, ča vas ni sram to mene pitati?
Kako se samo usudite?
Od kuda van ti kuraj?
Moran van, lipi moj gospodine,
reći, da ste me jako rabija.
Radi kušencije van neću
grdu besidu reći,
ma vero van moran povidati
da ste me grdo ufendija.
I, znate ča, mi se pera
da vaše beside
peljaju vašu želju
na štrambi put,
na štrambu bandu.
Vi kako da biste stili
da smo mi Istrijani
vni ča su nas od pamtivika
za hlapce i ljude druge file držali.
Vi kako da biste stili
da smo mi Istrijani
vni ča su nas od vajka

kreli, ubijali, u jame hitali
i ščavima zvali.
Ne, ne, lipi moj gospodine,
ni to tako kako Vi pensate
i kako bi Vi stili da bude.
Vi ste grdo žbalja.
Vi ste, moj gospodine,
sigurno z nikon nesnagon od čovika kušelja,
ki se za par lir proda i ki,
prije nego se je sebe
i svojih korini odreka,
ni na patnje i muke
svoga naroda pensa.
Radi tega ću van,
dragi moj gospodine,
lipo povidati ča smo mi Istrijani.

Zapoštajte vo ča ću van sada reći:
Istrijan je od vajka,
kako bi moj pokojni did reka,
prije svega trpežan i pravi čovik bija.
Za svoju fameju i za sebe
vajka je škrbija,
po cile dane i noći je dela i ribu peška.
U nedilju h maši je hodija
i Bogu se molija.
Nikad ninega ni ufendija.

Kadi kodar je moga, svaken je pomoga,
na svoje veselje i sriću dragega Boga.

Srićan sam
ča svaki nacionalno osvišteni Istrijan zna
da ste se kujena
i da ni tako kako ste Vi, moj gospodine,
šporko pensa.

Svoji na svojen
od vajka smo želili biti.
Tuje gospodare
nikad nismo želili imati,
po svitu smo morali bižati
da bi glavu mogli škapulati.

I još ništo ću Vas zamoliti
– škodu u našem vrtlu
nan nemojte nikad delati,
kunfine i zide u naših korti
nan nemojte zidati,
naše žirje nan nemojte ticati i
– vidit ćete –
vajka ćete naš preteja biti
i z bukalete z nami istrijansko vino piti.

I, još samo to da znate,

pravi Istrijan,
da se dobro kapimo,
od vajka Hrvat je bija
i za vajka to će ustati.
Zbog svega tega Vas molin,
nemojte me nikad više takove štupidece
– Ča ste vi Istrijani, pitati.
A vni ča su zabili od kuda su,
čigovi su i kako su se nikad zvali,
neka he sram bude
i neka h vragu gredu,
a Bog neka njin grihe nikad ne oprosti.

Voljenoj hrvackoj Istri z ljubavlju i nacionalnim ponosom.

Istrijan san ja

Svaderi po svitu san bija,
cili svit san ubaša i pasa i
vajka na doma,
na moju dragu Istru san pensa,
Kadi kodar me ki pita
z koda san
i ča san ja,
z ponoson san
svaken reka
da iz Lipe Naše ja dohajan
i da ludo volin
Kroaciju moju cilu,
a u njoj posebno
Istru moju milu.
Istro moja mila
črlena zemljo moja ljubljena
od pamtivika
napaćena i zmučena si bila.
Zbog svega tega i
zbog tvoje lipote
još draža si mi bila.
Svi su te stili imati i
za sebe držati,

ma mi ninen
te nismo stili dati,

ti si samo naša
voljena bila mati.
A, ča da ti rečen,
Istro moja draga,
ti me dobro kapiš,
ti dobro znaš,
koliko te volin i
koliko za tebe živin ja.
Kako je lipo znati i
još liplje reći:
Veliki Istrijan san ja.