Još svega desetak dana dijeli nas od lokalnih izbora za gradonačelnike i župane u Lijepoj Našoj.
Borba za osvajanje časnih i društveno odgovornih pozicija zahuktala se do maksimuma: vrijeđanja, optužbe, uzajamno omalovažavanje……i otrovne strelice frcaju na sve strane.
U toj prljavoj i neprimjerenoj komunikaciji naši staro-novi izlizani i nekompetentni političari i opet se u svojim propagandnim kampanjama služe istim ispraznim stranačkim ideologijama, crveno-crnim epitetima i, normalno, lažnim obećanjima.
Nema u toj javnoj komunikaciji ni trunke humanosti, uzajamnog uvažavanja, uljuđenog ponašanja, diplomacije i političke profesionalnosti.
Abraham Lincoln davno je svojim političkim suparnicima govorio:
Gospodo, čemu to, mi nismo neprijatelji, i usput dodao – nemojmo jedni druge vrijeđati i narod lagati.
To nije moralno, budimo ljudi.
Poštovana gospodo kandidati, nemojmo dozvoliti da sadašnje vrijeme duhovne praznine, nečovještva i beznadnosti i dalje bude naš životni suputnik.
Politika treba prestati biti borba za vlast. Neka ovi lokalni izbori budu novo proljeće Lijepe Naše.
Nemojmo zaboraviti da je hrvatskom narodu prije svega potreban mir, ljubav, zajedništvo te poštovanje bližnjega bez obzira na njegove nacionalne, vjerske, rasne i socijalne razlike.
Prateći, gledajući, slušajući i čitajući što nam sve poručuju, odnosno što nam svojim porukama žele reći pretendenti za bajkovito političko carstvo, najinteresantnija sučeljavanja očekuju se u Zagrebu, Vukovaru, Splitu, Zadru, Rijeci i istarskoj županiji.
Od svih nabrojenih „utakmica“, meni je, ne bez razloga, ona koja se vodi u mojoj rodnoj Istri svakako posebno interesantna.
Molim lijepo, da se razumijemo, nije to samo iz zavičajnih razloga, nego zbog sramotnog poltronsko-podrepaškog i talijanaško-neofašističkog koncepta propagandnih kampanja dvojice kandidata – Borisa Miletića i Dalibora Pausa.
Njih dvojica u svojim nastupima čine doista sve kako bi se dodvorili istarskim Talijanima, pardon talijanašima, izdajicama hrvatskog roda kojih u RH prema zadnjem popisu stanovništva ima oko 5 posto, dok pravih Talijana u Istri ima negdje oko 1 posto.
No, bez obzira na te nepobitne statističke pokazatelje Miletić i Paus u svojim propagandnim sredstvima uz hrvatski jezik obavezno koriste i „njihov talijanski materinji jezik“. Sramota!!!!
Oni su očito zaboravili na teška Mussolinijeva vremena u našoj dragoj Istri i jednako tako dragoj nam Dalmaciji i pripadajući im otocima.
Nažalost, kod jednog dijela istarskog pučanstva iz dana u dan ta ljubav prema fašo-črnome poprima razmjere pravih izljeva talijanaštva da se čovjek mora upitati kamo to vodi i zbog čega je to tako.
Nakon svih prava (jezik, vrtići, škole, javna glasila, klubovi, radio i tv emisije….) koje uživaju u Hrvatskoj kao nacionalna manjina uz svesrdnu pomoć nove hrvatske demokracije, mi Hrvati u Istri uskoro ćemo ponovno morati u talijanske škole kako bismo mogli sudjelovati u javnom i kulturnom životu Istre.
Doista je to lijepo, multikulturalno i multietnički kako to dolikuje civiliziranim društvima koje njeguju koegzistenciju zajedništva i tolerancije.
E, da nam Talijani ne bi što zamjerili, pobrinuli su se eto i opet naši političari u Istri na ovogodišnjim lokalnim izborima.
Upravo zbog toga želim gospodu talijanaše – prekrštene Hrvate podsjetiti na neke poznate povijesne činjenice na koje su očito oni zaboravili.
Pa krenimo zajednički u tu povijesnu šetnju.
Prva talijanizacija hrvatskih imena i prezimena zbivala se već tijekom tursko – mletačkih ratova u 16.i 17. stoljeću;
70-tih godina 19. stoljeća u Italiji se rodio iredentistički pokret koji je poticao talijanske apetite prema istočnim obalama Jadranskog mora;
tajnim Londonskim ugovorom 26.travnja 1915. godine Sile su Antante Italiji za ulazak u rat (na strani Antante) obećale hrvatsko i slovensko primorje;
- listopada 1918. godine Austro-ugarska ratna flota predana je Narodnom vijeću SHS-a. Primopredaja je izvršena na brodu Viribus Unitis u Puli.
Na svim ratnim brodovima odmah su spuštene austro-ugarske, a podignute hrvatske zastave;
- listopada 1918. godine od Narodnog vijeća zapovjednikom ratne flote imenovan je Janko Vuković Podkapelski, dotadašnji kapetan bojnog broda koji je unaprijeđen u čin kontradmirala;
u noći između 31. listopada i 1. studenog 1918. godine dva diverzanta talijanske mornarice postavili su tempiranu minu koja je potopila brod Viribus Unitis zajedno s 300 mornara;
- prosinca 1918. godine zabranjeno je daljnje izlaženje Hrvatskog lista u Puli;
- ožujka 1919. godine Mussolini je utemeljio fašizam (fascio di kombattimento);
- rujna 1919. godine talijanski iredentist Gabriele D’Annunzio sa svojim legionarima ulazi u Rijeku i objavljuje da se taj hrvaatski grad priključuje Kraljevini Italiji (D’Annuzio je vladao Rijekom do siječnja 1921. godine);
- srpnja 1920. godine fašistički squadristi zapalili su istovremeno hrvatske narodne domove u Trstu i Puli;
- studenog 1920. godine Italiji su pripali Trst, Gorica, dio Kranjske, Istra (bez općine Kastav), otoci Cres, Lošinj s okolnim otočićima, Zadar ( s okolicom), otoci Palagruža i Lastovo;
- godine Proštinska buna – prvi antifašistički pokret u Europi protiv fašističkih zlodjela u Istri pod vodstvom Ante Cilige;
Od 2. ožujka do 8. travnja 1921. sva vlast na Labinštini bila je u rukama rudara;
- ožujka 1923. godine donesen je Kraljevski dekret o izmjeni hrvatskih i slovenskih mjesnih naziva (toponimi);
- listopada 1923. godine donesena je Gentileova (Giovanni) školska reforma (ukidaju se hrvatske škole i hrvatski jezik, a talijanski jezik postaje službeni jezik u javnom životu Istre);
- prosinca 1923. godine još jednim sramnim Kraljevskim dekretom zabranjuje se djeci davati tuđa (netalijanska) imena;
Preko 115 tisuća hrvatskih i slovenskih prezimena je potalijančeno;
Fašisti su svoju vlast u Istri najavili uništavanjem i paljenjem hrvatskih i slovenskih škola, domova, čitaonica i strašnim terorom nad nevinim hrvatskim stanovništvom;
Krajnje grubo kažnjavali su svako domoljublje, ubijajući nevine ljude i neposlušne slali u najgore talijanske logore (Lipori i Ponza),
Iz tih vremena datiraju i brojna druga ubojstva, internacije i progoni, kao i egzodus brojnih istarskih Hrvata u Kraljevinu SHS; Austriju,Mađarsku.
Hrvatski i slovenski malodobni mladići slani su u razne ratove (1935/36 u Abesiniju, 1936/39 u Španjolsku, 1939. u Albaniju, 1940. u Grčku.
Godine 1941. Dalmacija ugovorom Mussolini-Pavelić postaje sastavni dio Italije.
Dana 8.rujna 1943. pada Italija, a 25. rujna 1943. godine u Pazinu je donesena odluka o pripojenju Istre Hrvatskoj .
Mnoge godine iza te odluke pa sve do današnjih dana potomci Mussolinijevih sluga žale za Mussolinijevim vremenima i sebe proglašavaju Talijanima.
Žalosno, da žalosnije ne može biti.
Na radost i veselje istarskim talijanašima poklanjam Črnjinu pjesmu Istrijani
….žulji smo od rojenja, na misto zlatih cekini gojili i brojili.
Čuda miljari lijet smo va mižeriji živeli. Paklene su bile naše težačke muke, ma dušo svoju i zajik svoj hrvatski nismo sejno nikad z nijenin baratali.
Naše drago ugnjišče i zemljo našo smo čuvali, mučali boljen i lipljen životu se šperali.
Nakon Črnje preskočit ću poslijeratno vrijeme u kojem naši talijanaši- izdajice hrvatskog roda šire mržnju, netrpeljivost, razjedinjenost i neofašizam u našoj voljenoj hrvatskoj Istri.
U prilog tome nedvojbeno govore sljedeći fakti: u dnevnom tisku i u drugim javnim medijima svakodnevno možemo čitati, slušati i gledati vijesti o talijanaškim slavljima na eventima Notte di Pola, Appuntamenti Rovignesi, Tomizziana, Giostra, Viva la Pola……
Više ne idemo u kino Zagreb, adesso andiamo in Cine Valli i uživamo u danima pod nazivom Giorni della Alida Valli.
U Rovinju se, pak, sve više slavi Santa Eufemia (Sveta Fuma), zaštitnica grada Rovinja (16. rujna), a u Rijeci se održava jedriličarska regata Fiumanka, E cosi avanti…
Ovdje ipak moram istaknuti gotovo svakodnevno pojavljivanje Lidije Bastianich rođene Motika koja zahvaljujući HRT-u s ponosom ističe kako je ona rođena u sjevernom dijelu Italije odnosno u njenoj Furlaniji….
A, dok putujemo našom dragom Istrom s prometnih ploča nas pozdravljaju talijanski nazivi naših hrvatskih gradova – Fiume, Pola, Parenzo, Orsera (Vrsar), Arsia (Raša), Rovigno, Torre (Tar), Albona (Labin), Abbazia itd, itd.
Historia est testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis. (Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine)
Dragi prijatelji, Hrvatska je 10. siječnja 2010. godine između Balkana i Europe, izabrala Europu. Zato vas molim da 18. svibnja 2025. godine umjesto gladi, grabeža, bahatosti, siromaštva i razjedinjenosti izaberemo ljude s pravim programima koji će nam donijeti sreću i zadovoljstvo ispunjeno osmijehom, radosti i vjerom u dragoga Boga. Izađimo na izbore u što većem broju i izaberimo ljude koji će slušati svoj narod i koji će služiti svojemu narodu. Pozdravljam vas zvucima istarske himne – Krasna zemljo Istro mila, dome roda hrvatskog….
Sve se diže što je naše….
Fotografije: Lili Benčik i Rajko Kalinić
