Milan Uhrík bez rukavica poručio Ursuli von der Leyen: Europa propada, a Bruxelles i dalje govori da je sve u redu.
Milan Uhrík ponovno je odlučio reći ono što mnogi europski političari radije prešućuju.
Slovački eurozastupnik žestoko je napao predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen i politiku koju Bruxelles posljednjih godina nameće državama članicama. Njegova poruka bila je kratka, jasna i nimalo diplomatska: Europska unija propada na svim frontovima.
Uhrík ne govori samo o jednoj lošoj odluci ili jednom pogrešnom potezu Europske komisije. Njegova kritika puno je šira. On upozorava na gospodarsku, demografsku i kulturnu krizu koja, prema njegovu mišljenju, sve više nagriza temelje europskog društva.
I tu dolazimo do pitanja koje Bruxelles teško može izbjeći.
Što se događa s europskim gospodarstvom?
Energija je skupa, industrija je pod sve većim pritiskom, životni troškovi rastu, a kupovna moć građana slabi. Dok europske institucije govore o velikim strategijama i ambicioznim ciljevima, običan čovjek gleda cijene u trgovini i pita se kako će iz mjeseca u mjesec.
Uhrík upravo taj jaz između političkih parola i stvarnosti građana vidi kao jedan od najvećih problema današnje Europe.
Posebno se obrušio na izvješće Ursule von der Leyen o stanju Europske unije. Njegova je optužba jednostavna: europsko vodstvo govori o Europi kakvu želi vidjeti, dok sve manje govori o Europi kakvu građani stvarno žive.
A ta stvarna Europa nije uvijek lijepa slika.
To je Europa visokih računa, pritiska na industriju, nesigurnosti, demografskog pada i sve žešćih rasprava o migracijskoj politici. To je Europa u kojoj se od građana traži sve više strpljenja, dok im se istodobno obećava da će rezultati doći „sutra“.
Uhrík očito više nema namjeru čekati to sutra.
Njegov napad ide ravno prema vrhu. Od Ursule von der Leyen zahtijeva ono što je u Bruxellesu gotovo politička hereza — odlazak s čela Europske komisije.
I upravo zato Uhríkov nastup vrijedi promatrati šire od jedne političke izjave.
On je postavio pitanje koje europski establishment više ne može jednostavno odbaciti kao „populizam“: što ako problem nije u tome što građani ne razumiju europsku politiku, nego u tome što europska politika sve manje razumije građane?
Jer nije dovoljno građaninu objašnjavati da je Europa snažna ako on osjeća da mu je život sve skuplji.
Nije dovoljno govoriti o konkurentnosti ako europska industrija gubi dah.
Nije dovoljno govoriti o budućnosti ako Europa istodobno stari i ima sve manje djece.
I nije dovoljno ponavljati da je europski projekt uspješan ako sve veći broj ljudi počinje pitati kome je taj uspjeh zapravo namijenjen.
Milan Uhrík zato ne udara samo na Ursulu von der Leyen. On udara u samu sliku Europe koju Bruxelles pokušava predstaviti kao gotovu činjenicu — sliku stabilne, snažne i uspješne Unije.
A njegova poruka je upravo suprotna.
Europa nije problem riješila time što ga je prestala imenovati.
Možemo se slagati s Uhríkom ili ne slagati. Možemo njegovu retoriku smatrati pretjeranom, populističkom ili neugodnom.
Ali jedno mu se ne može osporiti: postavlja pitanja koja postaju sve teža za ignorirati.
A ako je odgovor Bruxellesa na ta pitanja samo još jedna konferencija, još jedno izvješće i još jedno obećanje da će sve biti bolje — onda bi europski političari trebali ozbiljno poslušati što im Milan Uhrík govori.
Jer možda najveći problem Europe danas nije čovjek koji glasno viče da nešto ne valja.
Možda je problem što oni koji vode Europu više ne žele čuti zašto on viče.
