Ministru Bačiću treba postaviti pitanje, „zašto bi račun za tuđi kriminal, nečiji biznis ili nečiji propust ponovno trebali platiti hrvatski građani?“
Građani nisu dužni plaćati račun za sustav koji je zakazao
Postoji nešto duboko pogrešno u tome kako se hrvatska vlast danas odnosi prema aferi s desecima tisuća tona otpada u Lici.
Nakon svega što se dogodilo, nakon mjeseci upozorenja, prosvjeda i opravdanog bijesa građana, ministar Branko Bačić danas izlazi pred javnost i govori kako će Vlada ukloniti otpad, kako će se pokrenuti postupci, kako će se ubrzavati javna nabava i kako će država riješiti problem.
Lijepo.
Ali postoji jedno neugodno pitanje koje nitko ne bi smio preskočiti:
Gdje ste bili prije nego što je sve ovo postalo nacionalna sramota?
Jer sada više nije riječ samo o tome hoće li se otpad ukloniti.
Naravno da ga treba ukloniti.
Riječ je o tome kako je moguće da se na jednom mjestu nađe više desetaka tisuća tona otpada, a da sustav koji bi to morao nadzirati zakaže?
Prema posljednjim informacijama, riječ je o desecima tisuća tona otpada na lokaciji u Gospiću, a Vlada sada priprema njegovo uklanjanje i dio otpada planira izvesti iz Hrvatske jer za njega, prema riječima ministra, nema odgovarajućeg odlagališta u Hrvatskoj.
I onda dolazimo do ključnog pitanja.
Tko će to platiti?
Hoće li račun ponovno doći hrvatskim građanima?
Hoće li porezni obveznik platiti uklanjanje, prijevoz, obradu, izvoz i konačno zbrinjavanje otpada?
Ako hoće – zašto?
Zašto bi građanin koji nikada nije imao nikakve veze s tim otpadom morao plaćati posljedice nečijeg poslovanja, nečijeg propusta ili nečijeg eventualnog kriminala?
To nije normalno.
To nije odgovorno upravljanje državom.
I što je najvažnije – to nije dovoljno.
„Svi smo trebali reagirati brže“ nije odgovor
Bačić je nedavno priznao da su institucije trebale reagirati brže i da odgovornost postoji i na državnoj i lokalnoj razini.
Ali „trebali smo reagirati brže“ nije politički odgovor.
To je tek početak pitanja.
Tko je trebao reagirati?
Kada je trebao reagirati?
Tko je bio upozoren?
Tko je znao?
Tko nije postupio?
I konačno:
Zašto?
Jer ako su građani upozoravali, ako su postojale informacije o onome što se događa, ako se otpad dovozio, skladištio i gomilao, onda nije dovoljno danas reći da će Vlada sve očistiti.
Netko mora objasniti kako je došlo do toga da sustav ne vidi ono što ljudi na terenu vide.
A ako je sustav vidio – onda je pitanje još gore.
Zašto nije reagirao?
Privatni posao, javni račun?
Ovo je ono što posebno vrijeđa zdrav razum hrvatskih građana.
Netko je otpad dovezao.
Netko ga je prihvatio.
Netko ga je transportirao.
Netko je s tim poslovao.
Netko je izdavao račune.
Netko je ugovarao poslove.
Netko je na tom lancu potencijalno ostvarivao prihod.
A sada bi država trebala doći s javnim novcem i sve očistiti.
Dakle, postoji opasnost da imamo savršeni hrvatski model:
profit je privatan, a posljedice su javne.
Ako je sve bilo zakonito – neka se to jasno dokaže.
Ako nije bilo zakonito – neka se pronađu odgovorni.
Ako su postojali propusti institucija – neka se utvrdi tko je za njih odgovoran.
Ali ne možemo završiti priču tako da država izvadi novac iz džepova građana, odveze otpad i onda proglasi problem riješenim.
Problem tada nije riješen. Samo je račun prebačen na građane.
A sada se otvara i pitanje Varaždina
I dok se javnost još uvijek pokušava snaći u svemu što se događa u Lici, pojavljuju se nove informacije o problemima s otpadom u Varaždinu.
Koliko još ovakvih slučajeva postoji?
Koliko još lokacija postoji?
Koliko još puta ćemo čuti da se „nije znalo“, da se „nije moglo ranije reagirati“, da su „nadležne službe postupale sukladno zakonu“?
I koliko puta će na kraju država – odnosno građani – platiti sanaciju?
Jer ovo više nije pojedinačni incident.
Ovo izgleda kao simptom ozbiljnog problema u sustavu gospodarenja otpadom i nadzora nad njim.
A sustav za koji se tek nakon izbijanja skandala utvrđuje da ga treba hitno popravljati nije sustav koji dobro funkcionira.
Ne, gospodine Bačiću – građani ne trebaju samo čišćenje
Građani Like nisu izašli na ulice zato što ne žele da se otpad ukloni.
Naprotiv.
Oni žele da se ukloni što prije.
Ali žele i odgovor.
Žele znati kako je sve to moglo dogoditi.
Žele znati tko je odgovoran.
Žele znati tko je upozoravao.
Žele znati zašto institucije nisu reagirale.
I žele znati tko će na kraju platiti cijenu svega toga.
Prosvjed „Hod za Liku“ u Zagrebu 5. rujna pokazao je koliko je ovo pitanje postalo ozbiljno; prema izvještajima, okupili su se deseci tisuća ljudi.
To nije nešto što se može otpisati kao političko nadmetanje.
To nije „politiziranje“.
To je poruka građana koji više ne žele slušati objašnjenja nakon što je šteta već nastala.
Ako je ovo uređena država, onda mora postojati i odgovornost
U uređenoj državi ne završava sve na tome da ministar izađe pred kamere i kaže:
„Mi ćemo to riješiti.“
Ne, gospodine ministre.
Vi morate riješiti dvije stvari.
Prvo – ukloniti otpad i zaštititi ljude i okoliš.
Drugo – utvrditi kako je do toga došlo i tko je za to odgovoran.
Prvo je sanacija.
Drugo je pravna i politička odgovornost.
Bez ovog drugog, cijela priča ostaje samo skupo čišćenje posljedica.
A Hrvatska si više ne može dopustiti državu u kojoj se milijuni troše na popravljanje problema, a gotovo nikada ne saznamo tko ga je napravio.
Ako je netko prekršio zakon – neka odgovara.
Ako je netko pogodovao – neka odgovara.
Ako je netko znao i šutio – neka odgovara.
Ako je netko bio dužan nadzirati i nije to učinio – neka odgovara.
A ako se utvrdi da je odgovornost i politička – onda mora postojati i politička odgovornost.
Jer nije normalno da za tuđe propuste uvijek odgovara onaj tko plaća porez.
I zato pitanje ove afere nije samo:
„Kada ćete odvesti otpad?“
Pitanje je puno jednostavnije:
Tko ga je tamo dovezao, tko je to omogućio, tko je znao, tko je zaradio – i tko će odgovarati?
Na ta pitanja građani imaju pravo dobiti odgovor.
Ne za deset godina.
Ne nakon što se posljednja vreća odveze.
Sada.
