Na današnji dan, 8. rujna prije točno 81 godine, pala je Mussolinijeva fašistička Italija, a Istra je nakon teške i krvave povijesti, konačno ponovno došla u krilo svoje hrvatske Majke.
No, i nakon toliko prohujalih desetljeća, gotovo jednog stoljeća, u našoj dragoj hrvatskoj Istri, žive fašizmom zadojeni ljudi, potomci Mussolinijevih svesrdnih slugu.
Da, taj neofašizam, crnokošuljaštvo i terorizam i dalje Istrom cvate punim cvatom.
Ljubav prema Mussolinijevom fašizmu hrvatskih talijanaša, ne Talijana, nego izdajica hrvatskoga naroda, ne mogu prežaliti njihovim precima i njima, toliko draga Mussolinijeva vremena.
U toj velikoj ljubavi prema talijanskom fašizmu, prednjače, bez premca, potpredsjednik Hrvatskog sabora, Furio Radin , a za njime, ništa manje, ne zaostaju IDS, Hrvatski sabor, HRT i još neki mainstream mediji.
Svi oni s takvom fašističkom ljubavlju njeguju talijanaštvo u dragoj nam i prelijepoj hrvatskoj Istri.
To je za ne vjerovati, ali, nažalost, to je tako.
Da ne idem u preširoko objašnjavanje talijanaštva i njegovog fašističkog prokletstva , citirat ću članak 15. Zakona o hrvatskom jeziku (Narodne novine 14/24).
Članak 15.
(1) Hrvatski toponimi (imena mjesta i zemljopisnih lokaliteta) dio su hrvatske jezične baštine i u svojoj se pojavnosti zaštićuju na svim razinama službene i javne uporabe.
(2) U javnoj uporabi nazivi kulturnih, sportskih, zabavnih i stručnih manifestacija, znanstvenih konferencija, priredaba i objekata ističu se na hrvatskom jeziku, a u slučaju prijevoda na stranom jeziku hrvatska inačica ističe se na prvome mjestu.
(3) U međunarodnoj službenoj komunikaciji inojezična inačica može se rabiti na prvome mjestu.
(4) Tekst na stranom jeziku koji se objavljuje u publikaciji sufinanciranoj sredstvima državnoga proračuna Republike Hrvatske obvezno ima sažetak i na hrvatskome standardnom jeziku.
(5) U višejezičnim publikacijama koje se sufinanciraju sredstvima državnoga proračuna Republike Hrvatske na prvome mjestu donosi se tekst na hrvatskome standardnom jeziku.
(6) Priručnici za hrvatski jezik i tekstni sadržaji iz hrvatske jezične baštine koji se financiraju sredstvima državnoga proračuna Republike Hrvatske objavljuju se na mrežnim stranicama u besplatnom elektroničkom obliku koji osigurava njihovu slobodnu uporabu.

Ovaj zakon očito vrijedi za cijelu RH, ali, nažalost, ne i za talijanaše u Istri.
Za njih je i dalje Pula- Pola, Rovinj – Rovigno, Poreč- Parenzo, Vrsar- Orsera, Labin – Albona, Tar-Torre, Rijeka-Fiume……, a velika jedriličarska regata Fiumanka, a ne Riječanka.
Najveći Studio HRT-a i dalje je Studio Anton Marti, umjesto Anton Martinčić.
HRT i dalje emitira serijal kuhinje Lidije Bastianich kao serijal talijanske kuhinje, autorice rođene „Talijanke“ Lidije Baštijanić (rođene Motika).
U Galižani organizatori Fešte od fuži, kao prvi jezik na informativnom plakatu koriste svoj „materinji“ talijanski jezik.
A, što se, pak, tiče potalijančenih prezimena Antonelić i dalje ostaje Antonelli, Peteh ostaje Galo, Radošić ostaje Radossi, Marušić ostaje Marussi, Tomica ostaje Tomizza, Valić ostaje Valli, Kolić ostaje Colli, Poropat ostaje Poretti, Krivičić ostaje Krivelli, Milotić ostaje Milotti, Opatić ostaje Opatti, Barbić ostaje Barbi, Boljunčić ostaje Bogliuni, Grbac ostaje Gobo, itd, itd.
Da ne idem dalje, jer bi to trajalo predugo i u nedogled.
Umjesto toga predlažem da Hrvatski sabor i Matica Hrvatska ukinu članak 15. Zakona o hrvatskom jeziku i da još jednom talijanski jezik proglase drugim službenim jezikom u Istri na sveopće zadovoljstvo naših vrlih talijanaša.
A, gospodinu Radinu, pak, savjetujem da počne učiti njegov talijanski „materinji“ jezik.
Naime, gospodin Radin, na svom promotivnom plakatu njegove buduće udruge koristi slogan Viva noi, a pravilno je Viviamo noi.
Ovdje me jedino muči želja za spoznajom tko ste vi to NOI, gospodine Radin.
Dajte molim Vas lijepo, objasnite hrvatskom narodu TKO STE VI TO NOI?
Bilo bi dobro da već jednom shvatite da je Mussolinijevom etnocentrizmu i koljačkom fašiznu davno došao kraj.
Dosta nam je neofašizma u Istri i krvi i ratova u svijetu.
Želimo živjeti u ljubavi, zajedništvu, ravnopravnosti, miru i sreći.
Ovo vam dragi gospodine Radin piše ratno dijete kojemu su fašisti u jednoj noći žive spalili oca, baku, djeda, barbu i tetu, ubili još sedmero članova najuže obitelji te spalili cijelo selo (tragična šajinska noć 9. siječnja 1944.) te ubili 54 nevinih mještana.
Ništa manje tragično nisu prošli ni Lipa, ni Bokordići, ni Savičenta, ni Barbići…..
To je bio dar današnjih talijanaških predaka koji su prokazivali hrvatski narod, a njemački SS nemilice likvidirao.
I da zaključim moj današnji prilog, i opet, po ne znam koji put, želim naglasiti da u Istri nema niti 1 posto pravih Talijana i da talijanska manjina mora biti ukinuta, a svako širenje neofašizma strogo kažnjavano.
Vama i Vašim sljedbenicima, gospodine Radin, upućujem moju veliku radost na pad fašističke Italije na današnji dan prije 81 godine.



