Nakon pobjede AfD-a u Saskoj-Anhaltu, Vijeće za izbjeglice sada zahtijeva pravo glasa za migrante.
Saska-Anhalt je glasovala – a rezultat se nekima nimalo ne sviđa. Sada čak potiče i temeljita razmišljanja o tome tko zapravo smije glasovati. Nakon snažnog rezultata AfD-a, Berlinski odbor za izbjeglice odmah zahtijeva „pravo glasa za sve“ – izričito i za ljude koji nemaju njemačko državljanstvo.
Poruka teško da bi mogla biti jasnija: Saska-Anhalt je glasovala. Ali očito, iz perspektive Berlinskoga odbora za izbjeglice, nisu glasovali „pravi“.
Pod naslovom „Saska-Anhalt je glasovala – stvarno svi?! Ne!“ Berlinski odbor za izbjeglice kritizirao je na Facebooku činjenicu da su osobe koje nisu Nijemci, a osobito državljani zemalja izvan EU-a, bile isključene iz pokrajinskih izbora. Mnogi od tih ljudi naposljetku žive u Saskoj-Anhaltu i možda bi tamo mogli i dalje živjeti, „ako njihovi 45 % susjeda ispunjenih mržnjom to uopće zaslužuju“. Iz toga organizacija izvodi zahtjev za općim pravom glasa za sve. Ne može biti tako, smatraju, da ljudi koji su najviše pogođeni političkim odlukama ne smiju sudjelovati u odlučivanju.
Posebno je zabrinjavajući, međutim, ton tog zahtjeva. Odbor za izbjeglice govori o „45 % susjeda ispunjenih mržnjom“ – očito aludirajući na iznimno snažan izborni uspjeh AfD-a u Saskoj-Anhaltu. AfD je na pokrajinskim izborima osvojio gotovo 44 posto glasova i time s velikom razlikom postao najjača politička snaga.
Želi li se ovdje politički ispraviti izborni rezultat koji se nekim organizacijama ne sviđa? Očito. Neposredno nakon izbornog rezultata koji je za njihovu političku stranu nepoželjan, trebalo bi naprosto promijeniti sastav biračkog tijela. Osim toga, tvrdnjom da je 44 posto birača jednostavno „ispunjeno mržnjom“ gotovo polovica biračkog tijela paušalno se moralno omalovažava. No koliko je moralno doći u neku zemlju sa zahtjevom da se odmah smije mijenjati njezina politika? Zlobni jezici ovdje bi lako mogli prepoznati pokušaje osvajanja.
Međutim, Berlinski odbor za izbjeglice nije potpuno sam u svom zahtjevu. I berlinska političarka ljevice Elif Eralp zalaže se za pravo glasa stranaca i zahtijeva da ga dobiju najkasnije nakon pet godina. Ona nepostojanje takvog prava glasa dosad naziva „političkim skandalom“.
Pritom je važeći pravni okvir jasan: na pokrajinskim i saveznim izborima u Njemačkoj njemačko državljanstvo u načelu je preduvjet za pravo glasa. Nijemci su ti koji su izgradili Njemačku – i koji je održavaju funkcionirajućom. Državljanstvo se ionako sve više obezvrjeđuje: činjenica da migranti više ne bi trebali prijeći čak ni tu minimalnu prepreku kako bi mogli glasovati djeluje znakovito.
Očito se želi što brže zamijeniti biračko tijelo te autohtonom stanovništvu konačno oduzeti moć i protjerati ga. No je li se o tome dobro razmislilo? Tko će financirati socijalni sustav od kojeg toliko mnogo novih građana ima koristi kada zlih Nijemaca više ne bude?
