Njemački parlamentarni zastupnik Andrej Hunko, otkriva kakvo je stvarno demokratsko stanje unutar WHO-a.
Ovako demokratski stoje stvari u WHO-u
Andrej Hunko bio je član Stranke ljevice i pridružio se Savezu Sahra Wagenknecht (BSW). U intervjuu govori o sastanku izaslanstava svih zemalja članica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koji se održava jednom godišnje u Ženevi i najviše je tijelo SZO-a koje donosi odluke.
“Inače, najaktivnije države koje su pokušale provesti izmjene IHR-a i nekako spasiti pandemijski ugovor bile su Njemačka, SAD i Novi Zeland. Karl Lauterbach je i sam bio tamo. Bio sam jedini nevladin zastupnik koji je sudjelovao. Ne postoji kultura sudjelovanja zastupnika, novinara ili kritičkih nevladinih organizacija u WHO-u. To je isključivo događaj vlade i dionika.”
Pod “dionicima” u suštini mislimo na mnoge tvrtke koje žele zaraditi novac sa i od WHO-a i podržavaju ga kako bi to učinile, te velike zaklade od kojih WHO dobiva mnogo novca za projekte i programe koje oni odaberu. Ispitivač je pitao zašto ondje nema parlamentaraca: “Je li to zato što nemaju pristup ili zato što nisu zainteresirani?” Odgovor:
“Nema pristupa. Zdravstveni odbor Vijeća Europe izabrao me da idem na Svjetsku zdravstvenu skupštinu kao promatrač. Međutim, WHO me isprva odbio, rekao mi da nema planova da zastupnici prisustvuju i uputio me mojoj nacionalnoj vladi.
Tada sam se prijavio Federalnom ministarstvu zdravstva. Rečeno mi je tamo, mi smo Vlada, vi ste parlament, mi za vas ne odgovaramo. Tek nakon što je Vijeće Europe ponovno interveniralo kod WHO-a, dobio sam potvrdu da mogu sudjelovati dan-dva prije događaja.
Ni ja nisam svugdje imao pristup. Bilo je tajnih sastanaka, ali sam mogao sudjelovati u glavnim raspravama. To mi je jako čudno. WHO nema parlamentarnu kontrolu, nema parlamentarnu podršku u smislu da zastupnici, parlamentarci ili kritički novinari također mogu promatrati proces. Naravno, možda možete pogledati neke stvari na internetu, ali ne osobno.”
Ovo iskustvo i informacije smatram važnima u kontekstu rasprave o tome koliko je WHO i cjelokupno područje globalnog zdravlja demokratski kontrolirano i legitimizirano? Naime, vrlo malo.
Hunko je najavio da će BSW podnijeti prijedlog u Bundestag kojim će vladu pozvati da se usprotivi stupanju na snagu za Njemačku kao dodatak Međunarodnim zdravstvenim propisima, što je došlo na vrlo buran način:
“Bio sam šokiran prevladavajućim narativom u raspravama da je sljedeća pandemija pred vratima i da moramo reagirati još brže i jače nego s Coronom. Ni u jednom prilogu nije bilo dokaza o kritičkoj procjeni razdoblja Corone. Na samom kraju sastanka odlučene su promjene u vrlo upitnoj proceduri. I zapravo, oni dovode do daljnje centralizacije ovlasti SZO-a za donošenje odluka i veće kontrole informacija.
Idu u istom smjeru u kojem bi trebao ići sporazum o pandemiji. Za razliku od (od sporazuma o pandemiji), izmjene međunarodnih zdravstvenih propisa mogu zaobići parlament. Ne mora postojati saborska odluka. Savezna vlada ima vremena do idućeg travnja da se tome usprotivi. Podnijet ćemo i prijedlog da ona to učini. Promjene je više-manje utvrdilo Predsjedništvo na noćnoj sjednici s petka na subotu. Nije bilo formalne rasprave niti glasovanja. U svakom slučaju, vrlo je zabrinjavajuće kako se to radi.”
Ovo iskustvo i informacije smatram važnima u kontekstu rasprave o tome koliko je WHO i cjelokupno područje globalnog zdravlja demokratski kontrolirano i legitimizirano? Naime, vrlo malo.
Hunko je najavio da će BSW podnijeti prijedlog u Bundestag kojim će vladu pozvati da se usprotivi stupanju na snagu za Njemačku kao dodatak Međunarodnim zdravstvenim propisima, što je došlo na vrlo buran način:
“Bio sam šokiran prevladavajućim narativom u raspravama da je sljedeća pandemija pred vratima i da moramo reagirati još brže i jače nego s Coronom. Ni u jednom prilogu nije bilo dokaza o kritičkoj procjeni razdoblja Corone. Na samom kraju sastanka odlučene su promjene u vrlo upitnoj proceduri. I zapravo, oni dovode do daljnje centralizacije ovlasti SZO-a za donošenje odluka i veće kontrole informacija.
Idu u istom smjeru u kojem bi trebao ići sporazum o pandemiji. Za razliku od (od sporazuma o pandemiji), izmjene međunarodnih zdravstvenih propisa mogu zaobići parlament. Ne mora postojati saborska odluka. Savezna vlada ima vremena do idućeg travnja da se tome usprotivi. Podnijet ćemo i prijedlog da ona to učini. Promjene je više-manje utvrdilo Predsjedništvo na noćnoj sjednici s petka na subotu. Nije bilo formalne rasprave niti glasovanja. U svakom slučaju, vrlo je zabrinjavajuće kako se to radi.”
