Poljski europarlamentarac Dominik Tarczyński poručio: Nije me briga što nas zovu rasistima, ali Poljska je čista od ilegalnih migranata i tamo možete sigurno i u miru šetati ulicama.
„Meni je stalo do moje zemlje i do moje obitelji.” Ta jednostavna misao, koju iznosi poljski političar Dominik Tarczyński, sažima pitanje koje se u današnjoj Europi često pretvara u ideološku raspravu: ima li čovjek još uvijek pravo otvoreno govoriti o zaštiti svoje domovine, sigurnosti svojih bližnjih i očuvanju vlastitog načina života, a da ga se odmah ne proglasi ekstremistom?
Ljubav prema vlastitoj zemlji ne bi trebala zahtijevati ispriku. Kao što je dužnost roditelja brinuti se za sigurnost svoje djece, tako je i dužnost države štititi svoje građane, provoditi zakone i nadzirati tko ulazi na njezin teritorij. Zaštita granica nije sama po sebi izraz mržnje prema drugima, nego dio odgovornosti svake suverene države.
Pritom treba razlikovati ljude koji traže bolji život od onih koji krše zakone. Podrijetlo ili vjera ne određuju nečiju vrijednost, ali ni humanost ne znači da država mora odustati od kontrole svojih granica i vlastitih pravila.
Problem nastaje kada se svaka rasprava o migracijskoj politici svodi na etikete, umjesto na argumente, činjenice i konkretna rješenja. O sigurnosti, integraciji i zakonitosti treba moći razgovarati otvoreno, bez zastrašivanja i bez kolektivnog osuđivanja.
Domoljublje ne mora značiti neprijateljstvo prema drugima. Ono može značiti svijest da imamo odgovornost prema zemlji koju smo naslijedili i koju ćemo jednoga dana ostaviti svojoj djeci.
Voljeti svoju zemlju ne znači mrziti tuđu. Ali znači vjerovati da i vlastita zemlja, njezini građani i njihova sigurnost zaslužuju zaštitu.
Možda je najveći problem današnjeg vremena to što se ljudi sve češće boje izgovoriti ono što misle, čak i kada govore o sigurnosti vlastite obitelji i budućnosti svoje zemlje. A država koja zaboravi da je njezina prva odgovornost zaštita vlastitih građana riskira izgubiti povjerenje upravo onih kojima bi trebala služiti.
Dominik Tarczyński svjestan je što znači pustiti desetke tisuća ilegalnih migranata u zemlju. Primjere toga sada vidimo u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji, Italiji, Velikoj Britaniji i slično gdje početni neredi polako prerastaju u građaneske ratove.
I upravo zbog toga Tarczyński zagovara zatvaranje granice, jer na taj način želi zaštititi sebe, svoju obitelj, narod i domovinu, i to nije mržnja prema drugome, već čisti i istinski patriotizam.
Dok ulicama Poljske možeš mirno šetati kako danju tako i noću. Ulice zapadnih gradova pretvorila su se u javna bojišta gdje ne smiješ glavom proviriti kroz prozor, a da ti pritom nešto u nju ne doleti i to je zapravo suština svega.
Europa kakvu poznajemo raspada se pred očima sviju nas i bojimo se da povratka na staro više nema.
